Objavljeno:
02. 10. 2020. 08:00

Kršćani već odavno poznaju Petak za budućnost (engl. Friday for future, izraz suvremenih ekoloških aktivista). To je dan Isusova raspeća koji se ne poništava nedjeljom Uskrsnuća, nego se čuva upravo u tom danu. Tako križ označuje najdublje poniženjekao najsvjetliju nadu čovjeka. „Bit križa je njegov otpor”, ističe njemački književnik Uwe Wolff i time prožima dimenzije križa s dimenzijama našega života.

Svako u svom životu doživi da su ljudski putevi svojevrsni križni putevi, nadalje da se određeni planovi križaju i da naša vjera s pogledom na križ biva poljuljana. A križ i dalje predstavlja kamen spoticanja. U Kuranu postoji uvjerenje da Isus nije umro na križu. Nadalje, oko 200. godine nastao je prikaz križa jednoga antičkog karikaturista kojim izriče uvjerenje da je kršćansko čašćenje križa besmisleno. Smijemo se onda čuditi što je kršćanstvo unatoč svemu i dalje čvrsto čuvalo križ dok se kroz povijest prenosila riječ o „stablu života“. Hoće li to tako i ostati?

Djelo spomenutoga književnika Wolffa nosi naslov Zanijekani križ (njem. Das verleugnete Kreuz), s podnaslovom Poticaji za zakašnjelu debatu. A ipak nije nikakva polemika. U njegovoj se knjizi nalazi devet poticaja koji simbol križa opisuju raznovrsno i vrlo originalno. Između ostaloga tematizira se „žrtva“, jedan od središnjih pojmova povijesti religija koji je u međuvremenu postao težak predmet kršćanske baštine. Osim toga, govori se o križu koji je iz političkih razloga pretvoren u pojednostavljeni „znak pobjede“. Druge su teme apokalipsa i kraj svijeta. Autor Wolff uz to govori o mistici, pa i ezoteriji. Pa se onda čitatelj neće složiti sa svakom rečenicom, ali ipak ostaje snažno obogaćen.

Očevi Crkve nazivali su Kristov križ „lijekom besmrtnosti“. To je vrlo odvažna metafora, pogled u nemirno srce kršćanstva.

Izvor:
Svjetlo riječi