Početna stranica » Linjak zahvaljuje

Linjak zahvaljuje

179 pregleda

Franjo je bio u Grecciu i često je silazio do obližnjeg jezera Piediluco. Ribari bi ga dočekali s poštovanjem i radošću. Tijekom jednoga od njegovih posjeta, dok je bio na malom brodu, ribar mu je ponudio linjaka kojega je upravo izvukao iz vode. Svetac je time bio oduševljen. Odmah je ribu nazvao „sestrom” i blagoslovio je, ali kad je vidio da se riba očajnički koprca, sažalio se nad njom i vratio je natrag u vodu. Nazočni nisu mogli razumjeti ovu gestu i mrmljali su zbog gubitka tako dobra zalogaja. Zatim im je Siromašak počeo objašnjavati što povezuje sva stvorenja pozvavši sve prisutne da zapjevaju pjesmu zahvale Gospodinu.

Ali tada se dogodilo nešto neobično: ribari su ponovno vidjeli linjaka na površini kako veselo skače oko broda kao da želi zahvaliti Franji i pridružiti se u slavljenju Onoga koji u ljubavi sjedinjuje sva bića.

Drugi put, u rano proljeće, sv. Franjo je, prelazeći preko jezera sa svojim prijateljima ribarima, oduševljeno gledao jato divljih pataka koje je dolazilo iz daleka. Zaronile bi ispod površine vode,  zatim izronile te bi iscrpljene graktale i ispunjavale zrak svojim tugaljivim kvakanjem slijećući na obalu. Bio je to za njih samo kratak odmor, ne duži od jedne noći, nakon čega bi nastavile letjeti prema svom odredištu – sjevernim jezerima. Ova je stanka za njih bila opasna, jer su ih u zasjedi čekali lovci da ih iznenade i ulove.

Jednu od uhvaćenih pataka donijeli su Svecu. On je uzme u ruke i, osjetivši lupanje njezina srca i toplinu perja, odmah je blagoslovi, podigne i pusti da odleti u nebo. Ptica, premda je željela slobodu, nije se micala, nego je legla u njegove ruke kao u svoje vlastito gnijezdo. Franjo se još jednom zadivio očitovanju beskonačne Božje dobrote koja umiruje sva preplašena srca. Uspravio se u čamcu i podigao patku u zrak govoreći: „Budi uvjerena, sestro moja u Gospodinu, da ti odsad nitko više neće pokušati oduzeti slobodu.” Svetac je osjetio da se stvorenje u nevolji brzo smirilo, nakon čega je ptica odletjela. Šireći krila i mašući njima, zahvaljivala mu je i pozdravljala ga, a onda poput svakog putnika koji odmah pronađe put prema dobro poznatu odredištu, poletje gore nestajući iza planina.

Još neko vrijeme ljudi iz Greccia, nastojeći ostati jednostavni i dosljedni učenju sv. Franje, živjeli su u savršenu skladu sa životinjama iz planina oko Greccia, iz voda svojih jezera i čistoga zraka svoga neba.