Objavljeno:
18. 12. 2020. 10:15

Kad se Križamo i govorimo: U ime Oca + Sina + i Duha + Svetoga – a pri tome idemo desnom rukom na čelo, prsa, lijevo i desno rame – to zovemo velikim znakom križa. A što je mali križ?

Mali križ pravimo samo palcem desne ruke (pri tome ostale prste držimo ispružene!) najprije na čelu, zatim na ustima i konačno na prsima.

Taj mali križ smo doskora činili u Pozdravu Gospinu ili u onoj molitvi Anđeo Gospodnji i to kod onih riječi: „I Riječ je tijelom postala…” Sada malo tko to čini, valjda jer „nije više moderno” ili podsjeća na „selo”. Taj se mali križ još češće može vidjeti u svetoj misi, odmah na početku čitanja Evanđelja. Nekad se taj mali križ mnogo češće upotrebljavao.

– Šteta što se to zapustilo! Osobito ako se znalo za njegovo značenje i ako se dolično obavljalo.

– Znate li kako je o tome mislila blažena Ana Katarina Emerik? Eto što nam ona sama pripovijeda iz svog djetinjstva:

– Kadgod sam se križala ovim malim znakom križa uvijek sam pri tome mislila: „Neka je daleko od mene, od moje pameti (čelo), od mojih usta i moga srca sve što bi bilo protivno dragom Bogu!” Tim znakom kao da sam zaključavala svoj mozak, svoja usta i svije srce, a ključ predavala Spasitelju, neka ga On dobro čuva!

Kamo sreće kad bismo i mi križajući se tako mislili i tako željeli!

Izvor:
Dobri Pastir 1980.