Objavljeno:
04. 01. 2022. 08:30

Marija je imala značajnu ulogu u Isusovu životu: kao majka, kao vjernica, pa i kao učenica. Kao majka, Marija ima mjesto koje ima svaka majka u životu čovjeka: preko nje dijete ulazi u ovaj svijet ljudi i prihvaća ga

fra Božo Lujić

O Mariji se danas najmanje piše i razmišlja iz biblijske perspektive. Njezin je lik tijekom stoljeća obučen u najrazličitiju ikonografiju pobožnosti, osjećaja, folklora, pučke mašte, želja, osobnih projekcija. Sve je to imalo za posljedicu da je Marijin biblijski lik skromne i samoprijegorne majke Isusa iz Nazareta i žene uključene u veličanstveni Božji plan spasenja svijeta i čovjeka bio gurnut u pozadinu i prekriven svakodnevnim nevoljama i potrebama, svakovrsnim fizičkim i duševnim bolestima.

Pa ipak, u vremenu poslije Drugoga vatikanskoga sabora dogodile su se neke promjene u odnosu prema Mariji. Teologija je pomaknula svoje klatno još više prema Isusu i njegovoj ulozi i značenju. Tomu je svakako pridonijelo i prosvjetiteljstvo koje je nastojalo oljuštiti sve iracionalne naslage na Marijinu liku. S druge pak strane, u novije vrijeme postmodernistička sklonost prema ezoteričnom, neobičnom, osjećajnom, feminističkom, estetskom ponovno su otkrili Mariju kao zanimljiv biblijski lik. U toj novoj pobožnosti Marija opet doživljava svoju renesansu, ali sada na razini napetosti između teologije i pobožnosti, između razuma i osjećaja, između nekoć muški obilježene teologije i nove feminističke.

Sve nas to upućuje kako je potrebno iznova se vratiti biblijskim opisima Marijina mjesta i uloge.

Koliko evanđelja govore o Mariji?

Pismo o Mariji ne govori baš tako malo kako bi se moglo na prvi pogled činiti. Novozavjetna svjedočanstva o Mariji broje oko stotinu osamnaest redaka, što je kudikamo više nego o bilo kojem Isusovu učeniku ili apostolu. Evanđeoski tekstovi sedamnaest puta označavaju Mariju ili kao Mariju iz Nazareta ili jednostavno Isusovu majku. Od toga broja ime je sedam puta uporabljeno u grčkom obliku Marija dok je dvanaest puta zadržana aramejska riječ Marjam što je istoznačnica za hebrejsku riječ Mirjam.

Samo se ime etimološki različito tumači: kao gospodarica ili kao zvijezda mora. Neki su išli još dalje u učenim teološkim izvođenjima pa su tvrdili da ime znači draga, čudesna, gorka… U novije vrijeme pojavilo se novo tumačenje vezano uz jedan akadski glagol, pa bi ime Marija značilo dar ili čak Božji dar. To je ime u biblijskoj predaji nosila Mojsijeva sestra Mirjam.

Iz svega navedenoga zaključujemo da je Marija u novozavjetnim biblijskim spisima dobila značajno mjesto, ali bi trebalo vidjeti u kojemu je to smislu bilo i što je to Pismo htjelo istaknuti kod Marije.

Što Evanđelja govore o Mariji?

Evanđelja osobito puno govore o Mariji kad je riječ o početku Isusova zemaljskoga života, kao i o njegovu svršetku. Susrećemo je također i tijekom Isusova života, ali znatno manje. Bibličari ističu da je Marija postala još važnija nakon Isusove smrti i uskrsnuća i pritom se pozivaju na Ivanovo evanđelje koje je nastalo dosta kasno (oko 100. god. po Kr.) i koje je u izvjesnom smislu ne samo izvješće o pojedinim djelima iz Isusova života nego i već uvelike stilizirana teologija (usp. Iv 19,25-27).

Neke stvari možemo izvući kao sigurne iz biblijskih tekstova o Mariji. Prije svega, Marija nije ni u kojem slučaju spadala u sadržaj ranoga kršćanskog naviještanja evanđelja budući da je isključivo navješćivan raspeti i uskrsli Krist. Ali odmah valja reći da je Marija igrala značajnu ulogu u kršćanskoj pripovjedačkoj predaji te da je postala osoba štovanja kao Isusova majka osobito u Ivanovim i Lukinim kršćanskim zajednicama. Čini se da se štovanje Marije i isticanje važnosti njezine uloge povećavalo s odmakom od Isusova života. To je vidljivo i iz činjenice što Markovo evanđelje, kao najstarije, ne navodi opis Isusova rođenja i Marijinu ulogu u njemu.

Ipak Matej (1,18-24), a osobito Luka (1,28–2,52), govore o Isusovu utjelovljenju i rođenju od Marije iz Nazareta. Neosporno je da su te predaje postojale i prije nego su pismeno zabilježene, ali ih kršćanska zajednica – vjerojatno dok je Marija bila živa – nije uvrštavala: ili da Marija ne bi došla na mjesto Isusa u kršćanskom naviještanju ili da ne bi umanjila njegovo značenje. Kršćanska je zajednica pravila i te kako veliku razliku između Isusa i Marije, između Isusova i Marijina djela.

Za Mariju je važno istaknuti da stoji na početku Isusova života kao žena i majka koja nije slučajno ušla u njegov život nego prema Božjem planu. Isusova vrijednost ne dolazi nipošto od Marije nego od Boga. Drugo što treba istaknuti jest da je Marija u tom planu, prema vlastitom priznanju, samo neznatna službenica (Lk 1,48) koja također spada pod Božje milosrđe (Lk 1,50). Marija nije ni u Isusovu rođenju ni u Isusovu djetinjstvu iznad Isusa nego u njegovoj službi.

To je još jasnije iz Isusova djelovanja. Osim one zgode u Kani Galilejskoj (Iv 2), koja neprijeporno ima dodatnu poruku prve kršćanske zajednice iz Ivanove teološke perspektive, Marija se ne spominje kao netko tko bi utjecao na Isusovo djelovanje. Štoviše, postoje neki tonovi, pomalo prikriveni i nejasni, koji upozoravaju da je Isus zbog svoje poruke imao poteškoća sa svojom širom rodbinom: I dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: 'Izvan sebe je!' (Mk 3,20-21).

Uza sve to Isus očito nije imao namjeru izgrađivati zajednicu na krvnoj povezanosti. Na to upućuju također i prvi pozivi učenika koji nisu čak ni iz istoga mjesta, a kamoli iz istoga klana ili obitelji. U tom kontekstu valja razumjeti i onu Isusovu reakciju kad su mu dojavili da ga čekaju majka i njegova braća: I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega je sjedilo mnoštvo. I reknu mu: 'Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!' On im odgovori: 'Tko je majka moja i braća moja?' I okruži pogledom po onima što su sjedili oko njega u krugu i kaže: 'Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka' (Mk 3,31-35). Od smisla ovoga teksta nije daleko ni ona Isusova tvrdnja: Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan (Mt 10,37). Sve je to tim vjerojatnije, jer Isus nije postavljao dvostruka pravila: jedna za sebe i svoju rodbinu a druga za ostale.

Što se tiče Isusove muke i smrti, biblijski tekstovi spominju uvijek Mariju i onda kad su ga drugi ostavili i razbježali se: A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu; među njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih (Mt 27,55-56). Dakle, pod Isusovim križem se nalaze osobe koje su Isusa voljele, a među njih svakako spada i Marija, Isusova majka. To nas upozorava da je Marija bila uz Isusa, da ga je pratila, ali isto tako i da nije bila ispred njega.

Što Marija znači za suvremenoga čovjeka?

Marija je imala značajnu ulogu u Isusovu životu: kao majka, kao vjernica, pa i kao učenica. Kao majka, Marija ima mjesto koje ima svaka majka u životu čovjeka: preko nje dijete ulazi u ovaj svijet ljudi i prihvaća ga. Kao vjernica, Marija je ponajprije vjerovala Bogu, a onda je imala povjerenje i u svoje dijete – čak i onda kad ga nije razumjela. Marija je bila dobra Isusova učenica. Na kraju, Marija je ostala uz Isusa i onda kad su ga drugi ostavili i pobjegli.

U ovim vremenima kad majka nema osobito značenje dobro je da je Marija primjer majčinstva. S druge strane, kad se mnoge majke nameću u svojoj sebičnoj ljubavi kao prepreka na putu svome djetetu, Marija ostaje kao ona koja uči od svoga sina i koja ne stoji na njegovu životnom putu nego ga prati. Konačno, Marija je žena vjere koja vjeruje Bogu i svome djetetu i pokazuje pravi put svake majke. Preko Marije kršćanstvo je dalo veliko značenje ženi i majki: ona je uključena u najužem smislu u Božji plan spasenja.

Izvor:
Svjetlo riječi