Objavljeno:
17. 09. 2021. 10:00
Fra Ljubo Hrgić

Ah, krasno je kada nitko nije znao

kad si uzdisao…

 

Volio si maglom zastrt brijeg

kad tek slutiš što se pod njim krije

bujna trava, gajevi il’ snijeg…

 

Tako ideš s plemenitom krinkom,

Svatko misli: on je sretno biće,

bol njegova nikog se ne tiče.

Vješto brišeš bore sa svog čela

Svuda radost da posiješ,

Na uvrede blago se nasmiješ.

 

A kad dođeš kući, dahneš,

tiho rukom mahneš,

zbaciš masku i pokriješ lice.

 

Ah, krasno je kada nitko nije znao

kad si uzdisao…

 

 

 

Izvor:
Svjetlo riječi