Početna stranica » Na kraju zemlje

Na kraju zemlje

233 pregleda

U antičko se doba vjerovalo da se finis terrae nalazi na obali zapadne Europe, na području današnje Španjolske. Otkrićem novih kontinenata takvo mišljenje se promijenilo i izraz „kraj svijeta” premješten je daleko prema Zapadu. Zapadno od otoka Vancouver u Kanadi kopna više nema pa naši ljudi često kažu da su došli iz domovine ovamo na „kraj Zemlje”.

Hrvatski mornari zaposleni na brodovima ondašnjih europskih država ubrajaju se među prve Europljane koji su stigli na američku obalu. Tomu svjedoče mnogi pisani dokumenti, ali i drugi dokazi koje treba znanstveno obraditi. Tako se primjerice jedno pleme u Americi zove Croatian Indians – Hrvatski Indijanci. Neki hrvatski mornari stigli su i na obalu Kanade, o čemu svjedoče nadgrobni spomenici iz 15. st. na kojima su napisana njihova imena. Prvi veći dolazak Hrvata u Kanadu bio je u 17. stoljeću kada je na ovim područjima vladala potražnja za dobrim ribarima. A upravo je među Hrvatima bilo poznatih i traženih ribara.

Na „kraj Zzemlje”, odnosno na otok Vancouver koji je ujedno i najveći otok zapadne Kanade, Hrvati stižu dosta kasnije. U 19. stoljeću zabilježen je najveći broj doseljenih Hrvata koji su pristizali kao mornari, trgovci, ribari i rudari, a vrlo brzo postali su većinski stanovnici otoka. Naselili su mjesta Nanaimo, Ladysmith i Wellington te kasnije i Viktoriju.

Nastanak HKŽ Victoria

U hrvatskoj su povijesti 19. i 20. stoljeće zapisani kao stoljeća iseljavanja. Takvo stanje je potaknulo domovinsku hrvatsku Crkvu na skrb o hrvatskim iseljenicima. Stoga su na ovo područje poslani misionari splitske Ffranjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja. Prvi misionar bio je fra Ambroz Budimir. Svoju je misiju započeo u Port Alberni gdje je misionario od 12. do 16. prosinca 1961. godine. Već je tada prepoznata prilika za stvaranje Hrvatske katoličke misije na otoku Vancouver. Istovremeno je Port Alberni pružao mogućnosti zaposlenja te se u njemu nastanio veći broj hrvatskih vjernika.

Od 1964. godine misionarski počinje djelovati i fra Zvonko Radošević, a 1968. godine pridružuje im se fra Bono Prcela. Fra Ambroz je svoje misijsko poslanje u Kanadi završio 1970. godine. Osim navedenih, otok Vancouver povremeno su pastorizirali i fra Miroslav Ančić, fra Pavao Norac – Kevo, fra Dalibor Grčić i drugi. Ggodine 1974. fra Zvonko Radošević biva imenovan stalnim dušobrižnikom Hrvata otoka Vancouver. Svetu misu je 1985. godine slavio u francuskoj crkvi sv. Ivana Krstitelja. Tada su hrvatski vjernici poželjeli imati svoju crkvu te su počeli tražiti lokaciju za njezinu izgradnju. Prvo zemljište je kupljeno 1981. godine po preporuci Josie Kardum, ali gradnja crkve nije bila realizirana.

Početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća stvaraju se prve folklorne skupine. Nedugo zatim je, prema naputcima fra Ljube Krasića, osnovana hrvatska škola. Od ondašnjega ravnatelja ureda za Hrvatske inozemne pastve mons. Stankovića traženo je da pošalje stalnoga svećenika, župnika, što je on i učinio. U župu dolazi fra Ante Jurić, a vjernici nastavljaju tražiti teren za izgradnju crkve koji je uskoro i pronađen zajedno sa zgradom. Tako je dotadašnji centar St. Thomas More postao hrvatska katolička crkva koju je 15. rujna 1985. godine posvetio mjesni biskup Remi De Roo. Za zaštitnika crkve i župe izabran je sv. Leopold Bogdan Mandić, a prvim župnikom imenovan fra Ante Jurić. Tada su počele razne aktivnosti na području župe. Već je sljedeće godine u Viktoriji prvi put organiziran Hrvatski folklorni festival.

Nakon fra Ante kraće su vrijeme službu župnika vršili fra Mate Markota i fra Jerko Ćaleta. Nakon toga župa neko vrijeme ostaje bez svećenika. U tom vremenu su vjernici u crkvi molili Gospinu krunicu, a mjesni biskup zadužuje vlč. Rolfa Hasenaka da se, uz svoju župu, pastoralno skrbi i za hrvatsku.

Bosanski fratri u Kanadi

Pastoralnu skrb za HKŽ Victoria od 2006. godine preuzimaju franjevci Bosne Srebrene. Te je godine župu vodio fra Pavo Dominković kojega je sljedeće godine naslijedio fra Juro Marčinković čijim je dolaskom župa ponovno oživjela. Fra Juro se, zajedno s dobročiniteljima, pobrinuo za izgradnju novih župnih objekata kao i obnovu postojećih. Početkom listopada 2014. godinea na mjesto fra Jure dolazi fra Mogomir Kikić koji župu vodi sve do danas.

Hrvatska katolička župa Victoria obuhvaća cijeli otok Vancouver. Većinu vjernikae čine osobe i obitelji koje su došle 1960-ih i 1970-ih godina 20. stoljeća. Neznatan je broj pristiglih poslije Domovinskoga rata. Najviše ih je došlo iz Like, okolice Karlovca, Dalmacije, Istre, Slavonije i Bosne i Hercegovine. Danas na otoku živi oko 250 obitelji koje pomažu uzdržavanje župe. Centar župe nalazi se u glavnom gradu provincije Britanske Kolumbije – Viktoriji, a župi pripadaju tri filijale: Nanaimo, Port Alberni i Campbell River.

Ovogodišnju proslavu zaštitnika župe sv. Leopolda uzveličala je poglavarica Družbe časnih sestara Kćeri Milosrđa s. Emila Barbarić, i njezine dvije susestre s. Agneta Juka i s. Lea Brusač. Darovala je našoj župi sliku i moći bBlažene Marije Petković. Sudjelovala je na svetoj misi i održala duhovni nagovor u kom je povezala lik svetoga Leopolda i blažene sestre Marije Petković.

Naša župa podupire suradnju sa HKD Victoria, folklornom skupinom Zagreb i boćarskim klubom. U tom ozračju, pod pokroviteljstvom folklorne skupine Zagreb iz Victorije održan je ondje od 20. dDo 21. svibnja 2017. godine 40. fFestival hrvatskih folklornih skupina zapadne Kanade. Festival je završio svetom misom u katedrali u Victoriji. Misu je predvodio vlč. dr. Tomislav Markić, ravnatelj Nacionalnoga ureda za hrvatsku inozemnu pastvu.

Zajednica svake nedjelje slavi svetu misu, a 1. svibnja 2015. godine osnovana je i Molitvena zajednica HKŽ Victoria koja se sastaje svake srijede. Veća skupina vjernika živi u župi Nanaimo gdje se također misa slavi svake nedjelje, dok u Port Alberniju živi manja vjernička zajednica i na ovoj se filijali misa redovito slavila zadnje nedjelje u mjesecu. Na filijali Campbell River euharistija se slavi za Božić, Uskrs i Duhove. Osim župnika, župa nema drugoga službeno zaposlenoga pastoralnoga osoblja. Umjesto toga, u radu župe pomažu članovi župnoga vijeća i volonteri. Svi oni su vrlo aktivni i uključeni ui život župne zajednice.

HKŽ Victoria 2015. godine proslavila je 30. godišnjicu postojanja. Tom prigodom svečano misno slavlje je predvodio je mjesni biskup mons. Gary Gordon. Vidjevši veliki broj vjernika svih uzrasta, rekao je: „Ako u ovoliko broju dolazite svake nedjelje, odmah dajem dozvolu za gradnju nove i veće crkve.” To je pokazatelj da bi ova župa mogla imati dugu i lijepu budućnost.

Otok Vancouver vrlo je ugodan i privlačan za život. Kažu, ono što su za SAD Havaji to je za Kanadu Vancouver otok. Prevladava vrlo lijepa, blaga i umjerena klima. Ljetne temperature nisu visoke, a noći su ugodne i svježe. Malo je zimskih dana kada temperatura ide ispod nule. Snijega gotovo i nema, a ako i padne brzo se isotopi. Na otoku nema otrovnih zmija, pauka, ni drugih kukaca. Nema ni agresivnih divljih životinja, a izvorni stanovnici nisu bili ratoborni. Imali su jedan vrlo zanimljiv običaj. Naime, u ono doba kretali su se uz obalu otoka čamcima. Kada bi netko došao u goste, domaćin bi razbio njegov čamac i dao mu novi, puno bolji. I ne samo to. Čamac bi napunili hranom i odjevnim predmetima. Ideal je bio podijeliti drugima sve što imaš.

Ovdje će stalno dolaziti novi ljudi. Lijepo se živi. Vlada materijalno blagostanje. Hrvatska katolička župa Victorija trudi se biti i ostati zdrava župa kako bi vodila brigu o duhovnom blagostanju svojih vjernika.