Objavljeno:
05. 04. 2019. 09:45
Piše Danijel Stanić

Kako izvještava HRT, Europski parlament donio je nedavno novu direktivu o ravnoteži između poslovnoga i privatnog života roditelja i skrbnika, prema kojoj će muškarci imati najmanje 10 dana plaćenog očinskog dopusta nakon rođenja djeteta. Države članice mogu dati i dulji i bolje plaćen dopust jer se na razini Unije propisuju samo minimalni standardi. Uz to, uvodi se i novo pravo radnika – skrbnički dopust. Time se predviđa pet radnih dana na godinu plaćenog dopusta za skrb o bližim srodnicima kojima je potrebna pomoć zbog zdravstvenih razloga. Direktiva stupa na snagu 20 dana nakon objave u Službenom listu Europske unije, a države članice imaju rok od tri godine da nova pravila uvedu u svoja zakonodavstva.

Novim pravilima utvrđuje se minimalni standard od 10 dana očinskog dopusta za očeve nakon rođenja njihova djeteta uz naknadu u visini iznosa utvrđenog na razini EU-a za rodiljni dopust. Države članice mogu dati dulji i bolje plaćeni dopust jer se na razini EU-a propisuju samo minimalni standardi ispod kojih se ne može ići. Pravila također predviđaju pravo na četiri mjeseca roditeljskog dopusta, od kojih su dva mjeseca neprenosiva s jednog roditelja na drugog. Uvodi se i novo pravo radnika, skrbnički dopust prema kojem će zaposleni imati pravo na pet radnih dana godišnje plaćenog dopusta za skrb o bližim srodnicima kojima je potrebna pomoć zbog zdravstvenih razloga, izvještava HRT.

U Bosni i Hercegovini dopušteno trajanje porodiljnoga dopusta za majke iznosi godinu dana u javnom sektoru. Privatni poslodavci nažalost još uvijek stvari drže u svojim rukama. Djevojke i žene izravno ili neizravno ucjenjuju time da će ostati bez posla ako zatrudne. Premda postoji zakon koji to zabranjuje, ipak je ženama draže ostati zaposlene nego izgubiti posao zbog djeteta. Uz to, postoji mogućnost da trudnoća bude rizična, pa je potrebno, uz liječničku suglasnost, čuvati trudnoću. Stoga, osim porodiljnoga dopusta, može trajati i višemjesečna odsutnost uz potvrdu od liječnika prije samoga poroda.

Očevima se uglavnom dopušta nekoliko dana slobodnoga za rođenje djeteta. Dakako, opet postoji razlika u javnom i privatnom sektoru. Poslodavac uz slobodne dane može odlučiti i o uručivanju neke vrste stimulacije na osnovu rođenja djeteta, što je ponekad ravno iznosu koji određena općina dodjeljuje kao jednokratnu novčanu pomoć roditeljima novorođenčeta.

Nažalost, u većini slučajeva novčanu pomoć iz proračuna općine ne može se očekivati, dok u razvijenijim općinama Bosne i Hercegovine, primjerice u Općini Centar u Sarajevu, jednokratna novčana pomoć majkama iznosi 300,00 KM za prvo i drugo dijete, dok se za treće i svako sljedeće dobiva po 400,00 KM. Treba naglasiti kako načelnik svake općine, uz savjetovanje s nadležnom službom, može umanjiti ili uvećati ovaj iznos.

Osim razlike u strukturama javnoga i privatnog sektora u Bosni i Hercegovini, očigledna je i razlika između BiH i EU. Za tri godine svaki će otac za rođenje svoga djeteta dobiti 10 plaćenih radnih dana. U Bosni i Hercegovini to neće dobiti ni za rođenje svoga 10. djeteta. S druge strane, brojnost djece u obiteljima posebna je tema, pa se danas sve manje roditelja uopće odlučuje za rađanje trećega i svakog sljedećeg djeteta. Kao da život nije dar od Boga!

Kako je već navedeno, jednokratna novčana pomoć nadležnih općinskih službi nije mnogo veća za obitelji u kojima se rodi prvo dijete ili osmo. S druge strane, u ranoj fazi trudnoće, obiteljski liječnici trudnice koje primjerice nose svoje treće dijete još uvijek nasamo (!) pitaju žele li one zadržati trudnoću ili izvršiti abortus, ubojstvo nerođenoga djeteta. Pitate se zašto onda čitave mlade obitelji odlaze u inozemstvo i tamo sretno dočekaju rođenje svoje djece? Razlika je evidentna - u odnosu doktora prema trudnici i kasnije rodilji, u prenatalitetnoj i postnatalitetnoj medicini, u pomoći djeci koja su rođena s tjelesnim i mentalnim manama (pa i nakon stjecanja punoljetnosti) i tako u nedogled.

Ima li potrebe dulje raspravljati o pronatalitetnoj politici, koje u Bosni i Hercegovini zapravo i nema?

Izvor:
Svjetlo riječi