Početna stranica » Nepobjedivo Sunce

Nepobjedivo Sunce

237 pregleda

Otkad čovjek diže pogled prema nebu, fasciniran je sjajem, veličinom i snagom Sunca, tako da se ono u drevnim religijama poistovjećuje ili s jednim od važnih ili upravo s glavnim božanstvom. Sumerani su ga zvali Utu, Egipćani Ra, Akađani Šemeš, Inke Inti itd., a ta imena ili predstavljaju neki od sunčevih atributa, ili ga dovode u vezu s nekom drugom stvarnošću: svjetlom, zrakom, vatrom itd.

U najstarijim mitovima o stvaranju svijeta kod Indoeuropljana, npr. kod Grka, Sunce se poistovjećuje s Nebom, a zajedno sa Zemljom izranja iz Kaosa te omogućuje rađanje života. Sunčeve atribute postupno će preuzeti božanstva svjetla, umijeća i rata poput grčkog Apolona, slavenskog Daboga, nordijskog Odina (Votana) ili indijske Varune, koji brinu za red i poštivanje zakona, a kako sve vide, nadležni su i za proročanstva.

Preuzevši elemente ne samo iz kultova Apolona i Mitre, nego i iz kršćanstva, u III. st. Rimskim Carstvom raširio se iz Sirije uvezeni kult Nepobjedivoga Sunca, lat. Sol Invictus, a car Aurelijan (270-275) proglasio ga je glavnim zaštitnikom Carstva i odredio da se 25. prosinca slavi kao Dan rođenja Nepobjedivoga Sunca. Ovaj hibridni kult, vrlo raširen među rimskim vojnicima, postupno je istisnut tek nakon što je papa Liberije na isti dan 354. godine uspostavio blagdan Božića kao Dan rođenja Nepobjedivoga, tj. Krista, Mladog Sunca s visine (Lk 1,78).

Još su kaldejski astronomi uspostavili sedmodnevni tjedan dajući svakom danu ime po jednom od planeta, pri čemu je Suncu dopala nedjelja: lat. Solis dies, njem. Sonntag, eng. Sunday itd. Kristijanizacija nije uhvatila korijena u germanskim jezicima, a uspjela je tek u grčkome i u romanskima: grč. kyriakē, tal. domenica, franc. dimanche, španj. domingo itd. – (dan) Gospodnji; Rusi su zadržali naziv voskresenije, za ostale Slavene i Albance to je dan kad se ne radi, a za Mađare i Turke dan trgovine, vasárnap odnosno pazar.

Mnogi od nas nisu svjesni da je naša riječ sunce zapravo umanjenica nastala od slavenske riječi sъlnь, kao što je i franc. soleil umanjenica od lat. soliculum – sunašce. Da Sunce za nas predstavlja pojam pravilnosti, vidi se iz izraza raditi na oposum, tj. raditi po suncu, raditi pravilno. Napokon, Sunce ne govori samo kad pali i žari, nego – pjesničkim dušama upravo najljepše – u suton, kada tone polazeći na počinak.