Objavljeno:
12. 06. 2021. 10:15

Međunarodna organizacija rada donijela je 2002. godine odluku da se 12. lipnja obilježava kao Svjetski dan borbe protiv dječjeg rada, s ciljem podizanja svijesti i pokretanja akcija, traganja za potporom pojedinih vlada, socijalnih partnera, civilnog društva, kao i medija u kampanji protiv svakog oblika izrabljivanja djece. Nažalost, sve je češća pojava izrabljivanja najmanjih koji su prisiljeni preuzeti ulogu velikih. Razmišljamo li ikada o tome?

Piše: Marijana Šeremet

Već od vremena ranoga djetinjstva potičemo djecu činiti „male poslove” kako bismo ih učili samostalnosti te im pomogli steći zdrave radne navike, pritom vodeći računa o njihovoj dobi, razvojno jfazi i mogućnostima. Ovo je svakako jedna od važnih uloga roditelja i društva u životu djeteta koje neće postati zdrav i društveno koristan čovjek ukoliko mu, prije svega nismo pružili fizičku i emocionalnu sigurnost, ispunili njegovu potrebu za pripadnošću i poštovanjem te sve zasolili neizmjernom količinom čiste ljubavi. Jeli moguće činiti ovako? Jest. Dokazuje nam to veliki broj sposobnih i zdravih članova društva, kojima je glavni cilj dijete osposobiti sigurno koračati njegovim putem. Nažalost, na drugoj strani priče o djeci, nestale su boje. Nestalo je sunce i radosno, zaigrano, bezbrižno djetinjstvo. Nestala je ljubav. Kako je to moguće ako su, a sigurno jesu, stvorena za ljubav? Upravo je njezin nedostatak danas u svijetu, koji od ljubavi uporno bježi, razlog tomu. Jeftino je prodana, zamijenjena materijalizmom, pohlepom i brojnim iskrivljenim vrijednostima koje su prekrile uši za neprestane vapaje i zatvorile oči pred onima koji su najvrijednije blago dano ovomu svijetu. Djecom. Pohlepa onih koji se u svijetu smatraju „velikima” stvorila je siromaštvo među nejakima, zbog čega najdeblji kraj, nažalost, izvlače djeca. Kontinuirano su izrabljivana radna snaga. Postali su brojevi, prisiljeni „odrasti” preko noći. Lutati ulicama gradova proseći za obitelj, goli i bosi, gladni, u stalnoj opasnosti postati žrtve trgovine ljudima, da ne spominjem što još sve ne.

Prema podacima UN-ove zaklade za djecu, u svijetu ih radi oko 260 milijuna u dobi između pet i jedanaest godina, što je osam milijuna više nego 2016. godine. Svako deseto dijete prisiljeno je na rad, od čega više od polovice radi na mjestima opasnim po život (rudnici), a najviše njih, čak 75 posto, radi u poljoprivredi. Petnaest posto djece radi u području Bliskog istoka i Sjeverne Afrike gdje bi mogao porastidok oko 2,5 milijuna djece radi u industrijaliziranim i tranzicijskim državama. Krajnje je vrijeme za prekidanje ovog kruga siromaštva i zaustavljanja dječjega rada. Ima li naše krivnje u ovome? Jesu li i naše oči zatvorene a uši pokrivene? Ispunjavamo li svoju dužnost pred Bogom i društvom, prije svega izgrađujući sebe u psihičkom, duhovnom i duševnom smislu kako bismo bili sposobni zaštititi malene i pomoći im u vlastitoj izgradnji?

Otvorimo oči i imajmo sluha za djecu koja nas trebaju i bez nas ne mogu. Ali, puno više nego oni nas, mi trebamo njih kako bi nas podsjetili tko smo i na čiju smo sliku stvoreni. U njima je ona ostala neiskvarena. Možda je upravo ovo razlog okrutnosti koju svakodnevno doživljavaju, jer njihova duša naše je ogledalo.

Izvor:
Svjetlo riječi