Objavljeno:
06. 01. 2023. 12:30
Foto: Vatican Media

Sprovodnu misu za Benedikta XVI. u četvrtak 5. siječnja 2023. na Trgu sv. Petra u Vatikanu predslavio je papa Franjo. Nakon mise tijelo Pape emeritusa položeno je u grobnicu u kripti bazilike.

Lijes s tijelom Benedikta XVI. iznesen je iz bazilike sv. Petra u 8:45. Od 2. do 4. siječnja pred njegovim odrom u bazilici, Papi emeritusu počast je iskazalo oko 200 tisuća vjernika. U srijedu navečer molitvu uz zatvaranje lijesa predvodio je kardinal kamerlengo Kevin Joseph Farrell. Tom prilikom u čempresov lijes urešen Benediktovim papinskim grbom, uz njegovo tijelo odjeveno u liturgijsko ruho, položen je palij, medalje i novčići iskovani u njegovom pontifikatu (2005. – 2013.) i rogito – zapis s kratkim životopisom kojega je prethodno pročitao ravnatelj papinskih liturgijskih slavlja mons. Diego Ravelli. Nakon toga je zajedno s osobnim tajnikom Pape emeritusa preko njegovoga lica stavio bijeli veo.

Lijes je iznesen uz tihu pratnju orgulja te položen na tlo ispred oltara na Trgu sv. Petra. Na njega su potom mons. Ravelli i mons. Gänswein stavili otvoreno Evanđelje, a pored je gorjela uskrsna svijeća. Odlazeći, Benediktov tajnik je, poklonivši se, poljubio lijes.

Uslijedila je krunica Blažene Djevice Marije koju su zajedno molili okupljeni vjernici, svećenici koji su u albama i štolama bili ispred oltara te biskupi koji su odjeveni u misnice bili s lijeve strane oltara.

Prije početka euharistijskog slavlja papu Franju su u kolicima dovezli do sedesa i odjenuli ga crvenom štolom i plaštem. Potom su ostali suslavitelji, među kojima patrijarsi i kardinali, sa služiteljima, u procesiji iz bazilike došli na mjesto slavlja.

Papa Franjo je sa sedesa ispred oltara predvodio uvodne obrede. Prvo čitanje iz Knjige proroka Izaije (29, 16 – 19) naviješteno je na španjolskom, Psalam 22 otpjevan je na latinskom, a drugo čitanje Prve Petrove poslanice (1, 3 – 9) pročitano je na engleskom jeziku.

Uslijedio je navještaj odlomka Evanđelja po Luki (23, 39 – 46) na talijanskom jeziku. Evanđelistar je bio urešen srebrnim okovom koji je korišten i na sprovodu sv. Ivana Pavla II., 8. travnja 2005., koji je kao dekan Kardinalskoga zbora predvodio Joseph A. Ratzinger. Taj okov resi plenarij koji je replika bjelokosnoga plenarija iz Riznice zagrebačke katedrale, a darovan je papi Ivanu Pavlu II. u povodu pohoda Hrvatskoj 1998. godine.

Papa Franjo je potom održao homiliju.

Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj! Posljednje su to riječi koje je Gospodin izgovorio na križu, takoreći njegov posljednji dah, kao potvrda onoga što je karakteriziralo cijeli njegov život: stalno predanje samoga sebe u ruke Oca svojega. (…) Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj! To je poziv i program života koji On šapće i želi poput lončara oblikovati srce pastira, sve dotle da u sebi ima iste osjećaje kao i u Kristu Isusu, rekao je papa Franjo na početku.

Sveti Otac potom je govorio o zahvalnoj predanosti služenju Gospodinu i njegovu narodu koje je plod prihvaćanja potpuno besplatnog dara: „Ti pripadaš meni… ti pripadaš njima“, šapće Gospodin, „u dlanove sam te svoje urezao, ti si pod skutima srca moga. Ostani u mojem naručju i pruži mi ruke.“

„To je Božja susretljivost i njegova blizina kadra dati se u krhke ruke svojih učenika, kako bi mogli hraniti njegov narod i reći zajedno s njim: uzmite i jedite, uzmite i pijte, ovo je tijelo moje koje se za vas predaje“, pojasnio je.

Govoreći o molitvenoj predanosti koja se oblikuje i tiho pročišćava između kušnji i proturječja s kojima se pastir mora suočiti i povjerljivog poziva da pase svoje stado, Sveti Otac je rekao: „Poput Učitelja, nosi na svojim plećima teret posredovanja i napor pomazanja svog naroda, osobito u situacijama kad se dobro mora boriti da prevlada i kad je dostojanstvo naše braće i sestara ugroženo. U susretu kojim rađa taj zagovor Gospodin daruje duh krotkosti koji je kadar razumjeti, prihvatiti, nadati se i staviti sve na kocku, bez obzira na nerazumijevanja na koja bi se pritom moglo naići. To je nevidljiva i nedokučiva plodnost, koja se rađa iz svijesti o tome u koga se stavilo pouzdanje. To je povjerenje rođeno iz molitve i klanjanja, kadro razlučiti što se očekuje od pastira i uskladiti njegovo srce i njegove odluke s Božjim vremenima: ‚Pâsti znači ljubiti, a ljubiti znači također biti spreman trpjeti. Ljubiti znači: dati ovcama istinsko dobro, hranu Božje istine, Božje riječi, hranu njegove prisutnosti.‘“

Papa Franjo protumačio je i predanost podržanu utjehom Duha, koji mu uvijek prethodi u poslanju: u strastvenom nastojanju da prenosi ljepotu i radost Evanđelja (usp. apostolska pobudnica Gaudete et exsultate, 57), u plodnom svjedočenju onih koji, poput Marije, ostaju na mnogo načina podno križa, u onom bolnom, ali postojanom miru koji niti napada niti porobljuje; i u upornoj ali strpljivoj nadi da će Gospodin ispuniti svoje obećanje, kao što je obećao ocima našim i potomstvu svome dovijeka.

„Čvrsto vezani uz posljednje Gospodinove riječi i uz svjedočanstvo koje je obilježilo njegov život, i mi, kao crkvena zajednica, želimo slijediti njegove stope i povjeriti našeg brata u Očeve ruke: neka te milosrdne ruke nađu gdje u njegovoj svjetiljci gori ulje evanđelja koje je širio i svjedočio tijekom svoga života“, rekao je Sveti Otac.

„Sveti Grgur Veliki, na kraju Pastoralnog pravila, pozvao je i potaknuo jednog prijatelja da mu pruži to duhovno društvo: ‚Usred oluja moga života tješi me pouzdanje da ćeš me ti, snagom svojih molitava, održati na površini i da ćeš mi, ako me teret mojih grijeha obori i ponizi, pomoći svojim zaslugama da se pridignem.‘ To je svijest pastira da ne može sam nositi ono što, zapravo, sam nikada ne bi mogao ponijeti, te se, stoga, zna preporučiti molitvi i brizi narodu koji mu je povjeren. Vjerni Božji narod je taj koji, sabran, prati i povjerava život onoga koji je bio njegov pastir. Poput žena na grobu o kojima čitamo u Evanđelju, ovdje smo s mirisom zahvalnosti i pomašću nade da mu, još jednom, iskažemo ljubav koja ne prestaje; želimo to učiniti s istim pomazanjem, mudrošću, tankoćutnošću i predanošću koje je on obilno razdavao godinama. Želimo zajedno reći: ‘Oče, u tvoje ruke predajemo duh njegov’. Benedikte, vjerni Zaručnikov prijatelju, neka tvoja radost bude potpuna kad konačno i zauvijek čuješ njegov glas!“, istaknuo je u homiliji papa Franjo.

Nakon homilije uslijedila je tišina od nekoliko minuta.

Sveopća molitva izrečena je na njemačkom, francuskom, arapskom, portugalskom i talijanskom jeziku.

Slavlje je nastavljeno euharistijskom službom koju je kod oltara u Papino ime predvodio dekan kardinalskog zbora Giovanni Battista Re.

Nakon popričesne molitve uslijedio je obred molitve preporuke i posljednjeg pozdrava koji je predvodio Sveti Otac, a kardinal Re je okadio i blagoslovljenom vodom poškropio lijes. Nakon što je otpjevan evanđeoski hvalospjev Veliča, tijelo Benedikta XVI. je kroz baziliku preneseno do kripte. Prije ulaska u baziliku, papa Franjo se pomolio dotaknuvši lijes te izrekao blagoslov.

Uslijedili su sprovodni obredi. Na lijes je postavljena vrpca s pečatima Kaptola svetog Petra (Capitolo di San Pietro), Papinske kuće i Ureda za liturgijska slavlja (Casa PontificiaUfficio delle Celebrazioni liturgiche del Sommo Pontefice). Potom je lijes položen u veći lijes od cinka koji je zavaren i zapečaćen te stavljen u drveni kovčeg. Tijelo Benedikta XVI. pokopano je u grobnicu u kojoj je do beatifikacije bilo tijelo Ivana Pavla II. Ponad grobnice nalazi se reljef Blažene Djevice Marije sa Sinom među anđelima, Stvoritelja među kerubinima hrvatskoga renesansnog kipara Ivana Duknovića.

Obredi za papu emeritusa slavljeni su po primjeru sprovoda za vladajućeg papu s nekim izvornim elementima te prilagodbama, a neki su elementi izostavljeni. Slavlje je prema želji Pape emeritusa bilo obilježeno jednostavnošću koja je karakterizirala život tog „poniznog sluge u vinogradu Gospodnjem“. U njemu je sudjelovalo oko 130 kardinala, 400 biskupa i 3700 svećenika. Među njima su bili zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, zadarski nadbiskup Želimir Puljić, riječki nadbiskup Mate Uzinić te požeški biskup Antun Škvorčević i bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak. U ime Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine sudjelovao je umirovljeni vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić. Kao izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora sudjelovala je saborska zastupnica Marijana Petir, a u ime Vlade Republike Hrvatske ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek te ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman. 

Među 50 tisuća okupljenih vjernika na Trgu sv. Petra i u Via della Conciliazione bili su i hodočasnici iz Hrvatske. Također su došle i skupine njemačkih hodočasnika. Neki od njih bili su odjeveni u narodne nošnje Benediktove rodne Bavarske, a nosili su i njemačke i bavarske zastave. Na trgu su se mogli vidjeti i transparenti „Santo subito“ i „Danke Papst Benedikt!“ Na kraju slavlja, prije nego li su papa Franjo i suslavitelji ušli u baziliku sv. Petra, iz mnoštva su se čuli uzvici: „Santo subito!“ (Odmah svetac!) i „Benedetto!“

Izvor:
IKA