Objavljeno:
25. 09. 2020. 11:00

U Mostaru je 25. rujna u 69. godini života preminuo svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije, profesor glazbe i župni vikar katedrale u Mostaru don Niko Luburić. Rođen je 21. studenoga 1951. u Studencima kod Ljubuškog. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu i Ljubuškom (1958. – 1966.), sjemenište i klasičnu gimnaziju u Splitu (1966. – 1970.), a teologiju u Sarajevu (1970. – 1977.). Za svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije zaređen je na Petrovo 1977. godine.

U svom svećeničkom životu bio je župni vikar i zborovođa u Dračevu (1977. – 1979.), Kruševu (1979. – 1981.) i mostarskoj katedrali (1981. – 1990. i 2012. – 2020.) gdje je osnovao i vodio Katedralni mješoviti zbor Marija, Katedralni dječji zbor Slavuj i Katedralni tamburaški zbor. Sa zborovima je održao više koncerata. Kao regens chori mostarske prvostolnice bio je član Biskupijske komisije za promicanje liturgijskog pjevanja. Studirao na Institutu za crkvenu glazbu Albe Vidaković Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (1986. – 1993.) gdje je postao diplomirani crkveni glazbenik.

Od 1993. predavao je crkvenu glazbu na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu, današnjem KBF-u, gdje je vodio bogoslovske pjevačke zborove: Veliki bogoslovski zbor, Madrigalisti, Bogoslovski tamburaški sastav te Mješoviti zbor studenata laika Vrhbosanske katoličke teologije. Sa spomenutim zborovima održao je više koncerata. Uz 10. obljetnicu zbora Madrigalisti snimio je glazbeni CD (2003.) sa 17 višeglasnih crkvenih skladbi a cappella. Bavio se etnomuzikologijom (istraživanjem i zapisivanjem autohtonih duhovnih napjeva iz Hercegovine) i komponiranjem. U tom pogledu tijesno je surađivao s drugim velikim crkvenim glazbenikom fra Slavkom Topićem (preminuo 27. srpnja 2019. godine). U zajedničkoj suradnji objavili su između ostaloga Zbirku narodnih i popularnih pjesama i napjeva Duša narodna, koja je u izdanju FMC-a Svjetlo riječi objavljena u dva izdanja.

Pokojni don Niko surađivao je za života s više katoličkih listova, između ostaloga priloge je objavljivao u listovima Sveta Cecilija, Vrhbosnensia, Glas Koncila, Katolički tjednik i Crkva na kamenu. Od 1997. bio je član Uredničkog vijeća Svete Cecilije, časopisa za duhovnu glazbu, a od 1998. redoviti je član Hrvatskog društva crkvenih glazbenika u Zagrebu. Od 2001. bio je član Liturgijskog vijeća BKBiH, a od 2002. i Odbora za promicanje liturgijskog pjevanja u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Kao zaslužnom pojedincu, na 53. izvještajnoj izbornoj skupštini Hrvatskog kulturnog društva Napredak u Sarajevu, 16. listopada 2004., dodijeljena mu je plaketa doživotnog člana.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!

Izvor:
Svjetlo riječi