Početna stranica » Prijestolnica zapadne Poljske

Prijestolnica zapadne Poljske

177 pregleda

Poznanj je glavni grad pokrajine koja se zove Velikopoljsko vojvodstvo, a prostire u zapadnom dijelu Poljske na površini od 261 km2. Grad je na blago brdovitom terenu. Najviša je točka nadmorske visine na 157 m na Gori Moraskoj u sjevernom dijelu grada. S druge strane, najniža nadmorska visina iznosi 60 m u dolini rijeke Warte.

Danas je Poznanj moderan grad s više od pola milijuna stanovnika. Uključujući i okolna mjesta, ima oko 1,4 milijuna stanovnika. Poznanj je važno kulturno i poslovno središte i jedna od najgušće naseljenih poljskih regija s mnogim krajevnim običajima poput ljetnoga Sajma svetoga Ivana (Jarmark Świętojański) ili pak tradicionalnih krunica i svetoga Martina.

Ime Poznanj vjerojatno dolazi od osobnoga imena Poznan, a na hrvatskom znači poznat. Moguće je i da ime dolazi izravno od glagola poznać, što znači „upoznati” ili „prepoznati”, pa može jednostavno značiti „poznati grad”.

Grad pripada nizu najstarijih gradova u Poljskoj, a sačuvani pisani dokumenti upućuju da se grad razvio još u 10. stoljeću. O tomu postoje podaci u Kronici Thietmara iz Merseburga, napisane između 1012. i 1018. godine. Ime grada pojavljuje se u dokumentima latinskoga nominativnog slučaja kao Posnania 1236. i Poznania 1247. godine. Tijekom svoje burne povijesti doživio je brojne transformacije, od začetka kao maloga otočnog grada na rijeci do današnjega područja nekoć zidanoga srednjovjekovnog grada Poznanja te brojnih okolnih prigradskih cjelina. Srce grada zapravo je stari grad (Stare Miasto), a prostire u samom središtu današnjega grada, a djelomično se pruža prema sjevernim dijelovima grada.

U srcu Poznanja

Stari grad vezan je pak za staru tržnicu (Stary Rynek), odnosno stari gradski trg na kojemu se nalazi povijesna gradska vijećnica Poznanski Ratusz. Trg s vijećnicom predstavlja središte Poznanja još od njegova osnutka daleke 1253. godine. U jednoj od kula ove gradske vijećnice nalaze se dvije mehaničke koze, simboli grada i turistička atrakcija. Svakodnevno na vidjelo izlaze u podne, uzdižu glave i započinju boj rogovima.

Ključni dio staroga grada predstavlja stara tržnica (Stary Rynek) s trgom. Taj je prostor širok i dug oko 140 metara te čini skoro pravilan kvadrat. Na srednjem dijelu trga nalazi se niz zgrada na čelu sa starom gradskom vijećnicom. Sam trg okružuju visoke stambene kuće (kamienice), od kojih se danas većina koristi kao restorani, kafići ili pubovi, a nekoć su pripadale trgovcima.

Stari gradski trg izvorno je utemeljen oko 1253. godine, sa svake strane podijeljen je u 16 jednakih parcela, a tijekom stoljeća unesene su mnoge promjene u arhitektonskom rasporedu i stilu. Velike promjene učinio je od 1550. godine talijanski arhitekt Giovanni Battista di Quadro koji je rekonstruirao gradsku vijećnicu i nekoliko drugih zgrada u renesansnom stilu. Ondje stoji i gradska kancelarija kao i stara gradska kuća za kontrolu težine i ispravnost vaganja koja se koristi za vjenčanja i druge prigode. Tu je i čuvarska kuća, izvorno drvena građevina iz 18. stoljeća, obnovljena u klasičnom stilu, u kojoj se danas nalazi muzej posvećen Velikopoljskom ustanku (1918. – 1919.) i još mnogo drugih građevina.

Treba spomenuti i niz palača rekonstruiranih u izvornom obliku, a nalaze se u okruženju trga. Jedna od rekonstruiranih palača gotička je građevina, koje su arheolozi otkrili ostatke jedne trgovačke kuće s kraja 13. stoljeća. Bila je to najstarija poznata zgrada zidana opekom na lijevoj obali grada koja je vjerojatno pripadala gradskom utemeljitelju Thomasu Gubenu. A blizu je i rekonstruirana kasnogotička građevina na čijem je zidu postavljena ploča s najvišim vodostajem rijeke Warte tijekom najteže poplave u gradu iz 1736. godine. Od palača poznate su još palače Działyński i Mielżyńska.

Trg krase i neke skulpture, a najznačajnija je ona sa fontanom i poznata kao Bamberka, odnosno s Bamberskom ženom koja nosi vodu. I ulice koje okružuju trg značajne su i svaka ima svoju priču. Među najznačajnijima jest i Masztalarska ulica koja vodi prema zapadu, a zatim prema jugu, na sjeveroistočnom uglu staroga grada. Ona vodi do dijela bastiona iz sustava gradskoga zida koji stoji uz ulicu. Tu je i dio zida, opet uglavnom rekonstruiran, koji se proteže između Masztalarske i Stawne (sve do Wronkijevih vrata). Stare gradske zidine porušene su početkom 19. stoljeća, dok je grad bio u ekspanziji. No raspored ulica i izgled staroga grada točno odgovara nekadašnjem obliku grada dok je imao zidine. Mreža uskih ulica još uvijek dijele grad na četvrti. Očuvani dijelovi zidova, od kojih su neki dodatno rekonstruirani, mogu se danas vidjeti još u ulicama Stawna, Ludgardy, u Chopinovu parku na jugu staroga gradskog trga, a najbolje očuvani dijelovi nalaze se uz stari dvorac u Masztalarskoj ulici.

U gradu su poznate još i Dominikanska ulica (po samostanu dominikanaca), Židovska ulica koja je nekoć bila židovska četvrt, zatim Velika ulica (Wielka), Franciszkanska (prema franjevačkom samostanu, nasuprot kraljevskom dvorcu). U gradu osim kraljevske postoji i carska palača, podignuta u vrijeme pruske vladavine od kraja 18. stoljeća do 1918. godine. Kako je ovo bio grad na samom zapadu Poljske uz granicu sa Njemačkom, u gradu se osjeti znatan utjecaj zapadnih susjeda.

Tragovi kraljevstva i carstva

Na zapadnom dijelu staroga grada, nedaleko od opisanoga trga, nalazi se uzvišenje na kojemu je nekoć stajao kraljev dvorac, izgrađen za Przemisła I., a završen za Przemisła II. Svojevremeno se ondje kralj Kazimir Veliki oženio Adelaidom od Hessena. Dvorac je često posjećivao i kralj Jagiel, suprug mlade kraljice Jadvige, ali je on kraljevski prijestol prenio u Krakow. Ovaj srednjovjekovni kraljevski dvorac u Poznanju rekonstruiran je između 2011. i 2016. godine.

Najstariji dio naseljenoga mjesta Poznanja nalazio se na riječnom otoku ostrow Tumski, a potječe iz 9. stoljeća. Ipak, gore opisani dijelovi danas očuvanoga povijesnog dijela Poznanja nalaze se na lijevoj obali Warte, zapadno od toga otoka. Grad je povelju dobio 1253. godine, vezano za izgradnju kraljeva dvorca nekoliko godina nakon toga. Taj dio današnjega Poznanja krasi najveća crkva u gradu, katolička katedrala sv. Petra i Pavla, izgrađena u neogotičkom stilu. U Poznanju je i sjedište istoimene crkvene pokrajine, najstarije biskupije u Poljskoj, koja je danas jedna od najnaseljenijih nadbiskupija u Poljskoj.

Grad je tijekom povijesti bio i sveučilišno središte, a danas je Sveučilište Adam Mickiewicz treće najveće poljsko sveučilište. Zanimljivo, u Poznanju je dugo radio i Nikola Kopernik koji je zbog prijetnji luteranskih reformatorskih inkvizitora koji su širili protestantizam u zapadnoj Poljskoj pobjegao u Krakow te tamo nastavio svoj znanstveni rad.

Za ovaj grad vezan je i Napoleon koji je ondje boravio u dva navrata: prvi put prilikom povratka s rijeke Njemen gdje je potpisao primirje s ruskim carem; drugi put po povratku iz propaloga pohoda na Moskvu. Tada je boravio u Isusovačkom kolegiju, a za to njegovo razdoblje veže se i njegova romansa s Marijom Valevskom.

Ovo je samo mali prikaz ovoga lijepog grada. Da bi se sve moglo prikazati, trebalo bi napisati veliku knjigu.