Objavljeno:
12. 10. 2020. 18:15
Župu sv. Ante Padovanskoga u Čukliću od njezina osnivanja prati franjevački duh kojega radosno pronose franjevci Bosne Srebrene upravo po uzoru na svoga utemeljitelja – sv. Franju Asiškoga. Duh je to koji se prenosio s generacije na generaciju, koji je utkan u svaki naraštaj ove župe u kojoj se oduvijek organizirano i sustavno radilo s mladim ljudima. Ovaj oblik pozornosti i brige za mlade sada je otišao korak dalje, te se prvi put osnovalo franjevačko bratsvo – Frama. Kroz godinu dana njih 35, što uključuje skoro sve mlade ove župe, pripremali su se za svečani čin pristupanja Frami.
 
S nestrpljenjem su iščekivali i dočekali dan kada su postali istinski oduševljeni i ispunjeni franjevačkom radošću. Takva je radost zasigurno ponajbolje opisana u životopisu sv. Franje Asiškoga jer je sam on kroz svoju mladost, želju za slavom i posjedovanjem, u konačnici ipak shvatio koji je smisao života i što je ono što čovjeka, zapravo, čini sretnim. Ta se sreća ne nalazi  izvanjskom svijetu, nego u nutarnjem miru kroz koji se ogleda pravo zadovoljstvo protkano vjerom u Boga i ljubavlju prema svim njegovim stvorenjima. Sveti Franjo u svemu stvorenom prepoznaje Božju prisutnost što je i nit vodilja kroz naš rad s mladim župljanima jer samo takvim načinom i pristupom možemo doprinijeti ozdravljenju najprije nas samih, potom našega okruženja, ali i cijeloga svijeta. Takav put vodi prema smanjenju nezadovoljstva, besmisla, izgubljenosti, zavisti, nepravde i neuravnoteženosti, a umnažanju zadovoljstva, smisla, ljubavi, pravde, životnoga sklada i svega onoga što je za čovjekovo veće dobro, a što pronalazimo u Svetom Pismu.
 
Asiški je svetac čuo i ispravno nasljedovao Evanđelje dozvolivši da Isusova riječ u njemu odzvoni i postane dio njega. Takvi su plodovi i cilj našega rada s framašima – dozvoliti da Isus bude dio njihovih života. Danas, kada se sve više prave vrednote stavljaju na margine, važno je promišljati o važnosti Krista u našim životima jer je upravo današnje vrijeme prijeko potrebno duha Isusa Krista kojega je sveti Franjo ponajbolje širio. 
Tijekom svete mise, koju je predvodio područni duhovni asistent Frame Bosne Srebrene fra Davor Petrović, mladi su pristupili Frami Čuklić, a za ovaj svečani čin pripremali su se kroz duhovnu obnovu tijekom koje nisu koristili sredstva društvene komunikacije, nego su se povukli u tišinu baš onako kako je to nekoć činio sv. Franjo u crkvici sv. Damjana, a oni su to učinili u tišini Žabljaka kod Livna gdje su se za njih brinule s. Ines i s. Nevena, Služavke maloga Isusa. Istovremeno svojim iskustvom rada s mladima, ovu duhovnu pripremu i sam čin pristupa Frami obogatili su predavači fra Domagoj Šimić i fra Slaven Brekalo. Mlade je kroz cijelu godinu pratio i ohrabrivao njihov duhovni asistent i župnik iz Čuklića, fra Josip Jukić koji im je s radošću poručio: „Dragi moji framaši, lipo je što postojite!”
 
Fra Josip Jukić, župnik
Izvor:
Svjetlo riječi