Početna stranica » Promicatelji umjetnosti i kulture

Promicatelji umjetnosti i kulture

173 pregleda

Odnos bosanskih franjevaca prema umjetnosti i kulturi od 14. stoljeća do danas posebno se očituje u gradnji i opremanju crkava, slikarstvu i kiparstvu, skupljanju i čuvanju kulturne baštine, otvaranju muzeja, galerija, knjižnica i arhiva.

Graditeljstvo

Još u srednjem vijeku franjevci su udarili solidne temelje crkvenom graditeljstvu u Bosni. Za gradnju crkava od kamena pozivali su specijalizirane dubrovačke majstore. U 15. stoljeću samo na teritoriju današnje Bosne bilo je preko 30 samostana s crkvama i više crkava bez samostana. Arheološki nalazi pokazuju da su crkve građene u gotičkom stilu, sa širokom i dugom lađom te velikim korom. To je europski način građenja franjevačkih crkava onoga vremena. Franjevci su, dakle, još u srednjem vijeku gradnje crkava u Bosni usklađivali s europskim standardima. Iznutra su ukrašavane freskama, slikama, raznim umjetničkim predmetima i tepisima. Crkve su bile opremljene srebrnim i zlatnim posuđem te bogatim crkvenim ruhom. Da se radi o vrijednim stvarima dokaz je odredba pape Pavla II. koji je 1469. godine naredio crkvama i samostanima u kršćanskim zemljama da vrate bosanskim franjevcima sve one knjige, kaleže, crkvenu odjeću, crkveni pribor i arhiv koje su franjevci za vrijeme provale Osmanlija prenijeli u samostane okolnih kršćanskih zemalja ili su ih trgovci za male novce kupili.

Osmanlijsko razdoblje u BiH uspjeli su preživjeti samo samostani s crkvama u Sutjesci, Fojnici i Kreševu te crkvice u Podmilačju i Varešu. Sve do druge polovine 19. stoljeća nije bilo dopušteno graditi nove. Tek tada franjevci u osmanlijskoj Bosni podižu nekoliko crkava od kojih su monumentalne i arhitektonski skladne u Gučoj Gori, na Gorici u Livnu, Tolisi i Kreševu.

Za austrougarske vladavine podignuli su nekoliko zapaženih novih crkava u Bosni: Plehanu, Fojnici, Sutjesci, Jajcu, Podmilačju, Bugojnu, samostane i crkve na Bistriku i u Visokom. Glavni su projektanti bili Josip Vancaš i Karlo Paržik. Interijer su oslikavali tadašnji poznati slikari.

U razdoblju između dva svjetska rata izgrađeni su samostani u Beogradu, Petrićevcu i Rami. U Visokom je podignut konvikt. U Beogradu je sagrađena crkva sv. Ante po projektu Jože Plečnika. Nova je crkva sagrađena na Petrićevcu, a u Bihaću je crkva sv. Ante proširena i preuređena.

Kada su šezdesetih godina 20. stoljeća komunističke vlasti u Jugoslaviji dozvoljavale graditi nove crkve, bosanski su franjevci do 1991. godine podignuli 30 novih župnih i 90 podružnih crkava. Projektanti su birani između tada najpoznatijih arhitekata. Izgrađen je novi samostan u Tolisi, Rami i Tuzli. Poslije Domovinskoga rata podignute su i opremljene uglavnom sve porušene crkve u tom ratu.

Likovne umjetnine   

Od 18. stoljeća do danas franjevci se i osobno bave slikarstvom i kiparstvom. Poznati su franjevci slikari: Franjo Petrušić, Pavao Tokmačić, Tomo Salatić, Mijo Ćuić, Stjepan Lučić-Jablanović, Stjepan Nedić, Ivo Kvesić i Ivan Kljajić. Kiparstvom se bavio Grgo Kotromanović. Među današnjim slikarima ističe se fra Perica Vidić, akademik iz Sarajeva, koji je organizirao preko 100 izložbi svojih slika.

Tijekom svoga višestoljetnoga djelovanja u Bosni franjevci su se uvijek brinuli za ukrašavanje sakralnih prostora s umjetničkim slikama, kipovima, mozaicima, vitrajima i drugim umjetninama. Posebice se to očitovalo posljednjih dvadeset godina dvadesetoga stoljeća. Tada nastaje novi polet za likovno-umjetničkim opremanjem crkava djelima suvremenih umjetnika. Za neka možemo kazati da dosežu vrh suvremene umjetnosti. „Bosanski franjevci po razumijevanju i percepciji likovnih umjetnina daleko nadmašuju  ostale crkvene zajednice na prostorima bivše Jugoslavije”, kaže Ivo Pranjković. I danas se neki franjevci u Bosni oduševljeno bave nabavljanjem umjetničkih slika, kipova i drugih umjetnina koje završavaju u samostanskim galerijama i muzejima. U 19. stoljeću neke su umjetnine predali na čuvanje biskupu Strossmayeru, nikad nisu vraćene. Nalaze se u Galeriji starih majstora u Zagrebu (Strossmayerova galerija, HAZU). Franjevci su frapirali umjetničku elitu i javnost u BiH i Hrvatskoj izložbama Blago franjevačkih samostana Bosne i Hercegovine u Sarajevu 1988. i Zagrebu 1988./89.

Muzeji i galerije

Ideja o potrebi skupljanja i čuvanja kulturnoga naslijeđa u BiH javlja se ponajprije kod franjevaca. Svaki samostan Bosne Srebrene (danas ih je u Bosni 16, po jedan u Beogradu, Đakovici i Sesvetskoj Sopnici) posjeduje vrijedne umjetnine. Do njih se dolazilo kupovinom, poklonom i ostavštinom. Najvrjednije zbirke imaju drevni samostani u Sutjesci, Fojnici i Kreševu. 

Franjevci su u Bosni skupljali vrijedne umjetničke predmete od kamena, metala, tekstila, stakla i drugih materijala, dokumente na pergamentu i papiru, brinuli se da ih konzerviraju i sačuvaju. Sačuvani materijali sačinjavaju vrijedne samostanske muzejske zbirke koje ima svaki samostan.

Prvi muzej u BiH osnovali su hercegovački franjevci u samostanu na Humcu 1884. godine. Uz samostane franjevci danas grade i posebne muzejske zgrade i galerije za čuvanje i prezentiranje sačuvane kulturne baštine. Samostan je u Livnu s livanjskom općinom sklopio ugovor o zajedničkom franjevačkom i gradskom muzeju pod nazivom Franjevački muzej i galerija Gorica Livno. Ima osam zaposlenih stručnih osoba koje se plaćaju iz redovitih mjesečnih novčanih priloga Županije i Općine. Muzej je registriran kod mjerodavnih državnih vlasti.

Arhivi

U svim se samostanima čuva i arhivska građa: dokumenti od posebne važnosti, pečati, kraljevske darovnice, stare matične knjige, kronike i slično. U fojničkom samostanu ima 3000 isprava na turskom jeziku, 156 dokumenata pisanih bosanicom te dragocjeni fojnički grbovnik. Sutješki samostan posjeduje brojne stare rukopise i kronike, a kreševski čuva razne zapisnike, okružnice, ljekaruše i pisma Grge Martića. Vrijedne ostavštine posjeduju i arhivi svih drugih samostana.

Knjižnice

Samostanske knjižnice u svim samostanima ukazuju na brigu franjevaca za kulturni život fratara i naroda. Iako su samostani više puta gorjeli, uspjelo se ipak sačuvati dosta dragocjenih starih knjiga. Sutješka knjižnica po fondu starih knjiga spada među najznamenitije u BiH. Knjižnica ima 4770  svezaka raritetnih izdanja, 31 inkunabulu, što je više od polovice svih inkunabula koje se nalaze u BiH. Franjevci su dali svoj doprinos usavršavanju tradicionalnoga kovačkog zanata u Kreševu. Plod toga rada je nabavljena i sačuvana knjiga De remetalica iz 1567. godine, jedno od rijetkih djela u svijetu. Fojnička knjižnica obiluje knjigama tiskanim od 16. do 19. stoljeća s područja teologije, medicine, zemljopisa, povijesti i prirodnih znanosti. Svi samostani imaju više ili manje starih i na nekoliko desetaka tisuća naslova suvremenih knjiga, časopisa, revija i drugih publikacija. Knjige služe ne samo fratrima nego i svim zainteresiranima, učenicima i studentima za pisanje njihovih diplomskih, magistarskih i doktorskih radova. Radi lakšega i bržega snalaženja, samostanske se knjižnice u novije vrijeme katalogiziraju i klasificiraju.

Iz samo šturo navedenih podataka jasno je da su franjevci davali i daju velik doprinos promicanju umjetnosti i kulture među svojim pukom.