Objavljeno:
02. 11. 2022. 10:15

Sveci nisu dopustili da ih obeshrabre padovi ili teškoće jer su nedvojbeno znali da postoji samo jedan jedini put koji ima smisla, a to je put uspinjanja stvorenja prema svom Stvoritelju

Piše: fra Janko Ćuro

Središte današnjega vremena i svijeta jest čovjek. Svi zakoni i etička i moralna načela valjani su i imaju smisla samo ako služe čovjekovoj ugodi. Ova samoposluga života i sloboda bez odgovornosti, u kojima se bira samo ono što se čovjeku sviđa, dovode u pitanje sve osim same sebe. Sve je na svijetu od ljudi za ljude, od čovjeka čovjeku, pa je tako sve normalno i prihvatljivo. Čak i vjera i vjerske istine moraju biti podređene čovjeku. I tako suvremeni čovjek živi u uvjerenju da ugađa samom sebi, a ustvari je puki objekt koji je vrijedan samo dok ugađa „svijetu”. U većini današnjih mainstream medija gotovo je nemoguće čuti govor o Bogu i svetom osim u onim slučajevima kad se značenje tih riječi nastoji relativizirati ili profanirati. I zato se ne treba čuditi što ovakav „svijet” ne može iskusiti stvarnost Božje prisutnosti, što ga ne može vidjeti ili čuti, jer čovjekovo iskustvo Boga potpuno ovisi o čovjekovoj svetosti. Pa tko su sveci?

Sam sebe čovjek ne može učiniti svetim niti svetost može biti ljudsko dostignuće. To je Božji dar. „Bog stvara iz ničega. Sjajno, kažeš. Da, uistinu, ali on čini još nešto sjajnije: od grešnika stvara svece” (S. Kierkegaard). Kao i mi, i sveci su bili ljudi od krvi i mesa, i snažni i slabi, i ambiciozni i razočarani, i tašti i ekscentrični. Međutim, nisu pustili da ih obeshrabre padovi ili teškoće jer su nedvojbeno znali da postoji samo jedan jedini put koji ima smisla, a to je put uspinjanja stvorenja prema svom Stvoritelju.

Na tom putu, uče nas sveci, svakodnevno se moramo propitivati i korigirati, ali ne samo prema Deset Božjih zapovijedi nego moramo zaroniti još dublje od onoga što se zapovijeda ili zabranjuje: u Isusova blaženstva (Mt 5,1-11). Istina je da je čovjeku najkomotnije ravnati svoj život prema Deset Božjih zapovijedi jer tako točno može izmjeriti koliko je moralan i precizno znati gdje je u odnosu na svaku zapovijed. Gotovo da se može staviti kvačica pored onih koje jest ili nije prekršio, ali taj ga komfor lako odvede do osjećaja samodopadnosti i veličine ne samo pred ljudima nego i pred samim Bogom kao, na primjer, farizeje. Kad su u pitanju Osam blaženstava puno je teže izmjeriti svoju kršćansku moralnost, svoj vjernički i ljudski angažman. Naime, možemo li izmjeriti koliko smo siromašni duhom? Je li mjerljivo koliko smo krotki, blagi, milosrdni itd.? Nije, jer uvijek možemo biti milosrdniji, krotkiji, miroljubiviji…

Nisu ni svijet ni vrijeme loši. Možda smo se mi umorili ili zakazali. Jer, ako se svakodnevno budemo posvećivali blaženstvima, posvetit ćemo cijeli svijet.

Izvor:
Svjetlo riječi