Objavljeno:
13. 06. 2021. 08:00

Cijelu noć slušam rosopad zvijezda,
a usnuti ne mogu.
Prstima se igram s obrisom propupale platane.

Usne mi ljube kamen, zora će;
spavaju šturci,
a ja ne znam sanjam li
ili to samo tvoje tijelo
njiše vjetar.

Tisuće pitanja šeta pred mojim očima,
u ovaj smiren čas,
a ni na jedno nema odgovora;
nemirna je samo duša,
i dalje pita.

(Ivan Kramar)

Izvor:
Svjetlo riječi