Početna stranica » Serra Verde Express: Vlakom kroz Zelenu planinu

Serra Verde Express: Vlakom kroz Zelenu planinu

301 pregleda

Područje Curitibe i brazilske regije Parana svoj ekonomski uspon duguje izgradnji željezničke pruge koja danas predstavlja turističku atrakciju, te vlakovi svakodnevno voze od Morretesa do Curitibe i natrag

Ova priča nas vodi u južni Brazil, daleko od Amazonskih prašuma. Ipak, i u ovom području su brojne manje prašume koje su predstavljale veliku prepreku bržem i uspješnijem naseljavanju ovoga dijela Brazila, a jedna od njih je i ona na Zelenoj planini.

Turistička atrakcija južnoga Brazila

Južni Brazil za razliku od sjevernoga ima znatno povoljniju klimu za živjeti, naročito visoravni južnoga dijela koje su prilično naseljene i obrađene. No, kako su bile udaljene od mora, gradovi su se sporo razvijali u odnosu na one uz more ili u neposrednoj blizini mora. Početak ozbiljne industrijalizacije bio je vezan za parne strojeve, a u kontinentalnim dijelovima zemlje, prije svega, na transport željeznicom. Tako područje Curitibe i brazilske regije Parana svoj ekonomski uspon duguje izgradnji željezničke pruge.

Danas pruga predstavlja turističku atrakciju, te vlakovi svakodnevno voze od Morretesa do Curitibe i natrag. U pitanju su dvije kompozicije koje istovremeno kreću iz oba grada, a mimoilaze se na strminama Serra Verde. Sam polazak predstavlja atrakciju jer pri ukrcaju vlada neopisiva gužva, a mali vagoni su prilagođeni za turističko razgledanje. Nažalost, vlak kreće s nove stanice u Curitibi jer je stara koja predstavlja značajno arhitektonsko zdanje pretvorena u veliki i moderni tržni centar. Ovdje treba napomenuti da je širina kolosijeka nešto između naše uskotračne i normalne širine te vlak ne postiže velike brzine. Tako sam se vlakom otisnuo u putešestvije s platoa Curitibe k Atlantskom oceanu, odnosno jednom malom mjestu nedaleko od luke Paranaguá.

Raznolik krajolik

Vlak kreće u 8 sati, a na putovanju je uvijek veliki broj turista koji do posljednjega mjesta ispune vagone. Kompozicija je podijeljena na luksuzni dio sa salonima velikoga komfora i vrhunskom uslugom te ekonomski s manjim komforom. Sama kompozicija sadrži preko 20 vagona, odnosno prilično je duga. Treba napomenuti da je nadmorska visina polazne postaje 934 m nad morem. Vlak kreće točno prema planu i lagano krivuda kroz gradska predgrađa. Po izlasku iz grada idemo područjem na kojem su brojne farme i manja sela. Na rubovima brežuljaka i na samim brežuljcima su pojedinačno raštrkane araukarije, brazilske četinjače, koje krajoliku daju egzotičan izgled. Vlak se lagano penje sve više i nakon nekih četrdeset kilometara stižemo na malu postaju, ali samo prolazimo dalje. Tu je nadmorska visina 952 m te krećemo nizbrdo k Atlantskom oceanu. Polja i sela naglo zamjenjuje prašuma koja je u doba godine kada sam posjetio ovo područje bila u buđenju (bilo je južno brazilsko proljeće). Šuma je tu inače cijele godine zelena, a posebnu sliku krajoliku daju velike paprati za koje sam u početku mislio da su palme.

Vlak ide bez zaustavljanja, a oko nas se smjenjuju ravni i strmi dijelovi Serra Verde, prošarani brojnim vodotocima s kristalno čistom vodom. U jednom trenutku dolazimo i do velike vodene površine, ali nažalost to nije prirodno jezero već umjetna akumulacija iz koje se obližnji gradovi opskrbljuju pitkom vodom. Ipak, kada promatrate jezero ono je sraslo s okolinom. Idemo dalje, a strmine postaju sve veće te su tu brojni vijadukti, kao i mostovi preko malih ali veoma čistih potoka, a ukupno ih 30. Nakon jedne velike krivine kompozicija vlaka izlazi na otvorenu istočnu stranu planine s koje se vidi Atlantski ocean, a koliko god se činio blizu, zapravo je jako daleko. Tek smo stigli na pola puta. Vlak nastavlja krivudati i spuštati se te prolazi kroz 14 tunela. Okolina se brzo mijenja, odnosno struktura prašume, te već dominira veliko drveće koje se nekada koristilo za izgradnju pruge, ali i za pokretanje parnih lokomotiva. Uskoro vlak stiže do mjesta Roça Nova, nekada maloga naseljenog mjesta gdje su se mimoilazili vlakovi te dopunjavali vodom za pokretanje parnih lokomotiva, ali i za hlađenje kočnica kada su se spuštali k Atlantiku. Tu vlak staje, a iz vlaka izlaze planinari i skauti koji čiste okoliš pruge i brinu se o cijeloj zoni Serra Verde koja predstavlja nacionalni park. Dok stojimo, stiže i kompozicija koja je krenula prema Morretesu, a mi krećemo dalje. Ostalo nam je još dva sata putovanja, a ocean je sve bliže. Okolne šume i sama priroda su iznimno zanimljivi, a kako ulazimo u tropsku zonu, pojavljuju se i brojne ptice, za nas egzotične. Među njima dominiraju jata zelenih i crvenih papagaja. Kako se bližimo podnožju planine, sve su veći potoci, sada već rječice. Vodič nam objašnjava da je to zona gdje se nekada iskapalo poludrago kamenje, ali da je to danas napušteno. Već oko pruge zamjećujemo i palme, a tu su uskoro i nasadi banana i drugoga tropskog voća. Vlak je sišao u ravnice Paranaguá koje u stvari predstavljaju veliku deltu brojnih potoka i rječica koje su se spustile s planine. Vlak prolazi pored malih farmi, kao i siromašnih kućica uz prugu te nakon desetak minuta staje. Kako je kompozicija vlaka jako duga, na izlaz u stanicu moramo čekati oko deset minuta.

Stigli smo u Morretes, mali grad, nekada radničko naselje graditelja pruge i pružnih radnika koji su bili zaduženi za njezino održavanje. Danas je u funkciji samo 110 km pruge, a nekada su bile stotine kilometara. Sam Morretes živi od turizma jer s autobusnoga kolodvora autobusi odvoze turiste na brojne egzotične plaže južnoga dijela Brazila, a tu je i tržnica sa svježim tropskim voćem, kao i brojni restorani s lokalnim specijalitetima.

Prugu je gradila belgijsko-francuska tvrtka „Chemin de Fer Bresilien” na temelju koncesije. Gradila se u tri dijela prema zamisli glavnoga inženjera Antonia Ferruccia. Tako prvi dio ide od luke Paranaguá do Morretesa, drugi od Morretesa do Roça Nova i treći dio od Roça Nova do Curitibe. Sve dionice su rađene u isto vrijeme davne 1880. godine. Pruga je imala izrazito ekonomsko značenje za brazilsko gospodarstvo. Danas je pak izgubila na ekonomskom značaju, ali kao turistička atrakcija nije te je u funkciji dionica od Morretesa do Curitibe.