Objavljeno:
15. 09. 2021. 08:15

Milosrdne sestre sv. Vinka Paulskog u Bosnu i Hercegovinu došle su 1871. godine na poziv biskupa fra Paškala Vujičića i sarajevskog župnika fra Grge Martića. Ove godine navršava se 150. obljetnica njihova djelovanja u našoj zemlji. Kroz to vrijeme ova redovnička obitelj dala je bezbroj svetih i marljivih sestara. Jedna od njih je i skladateljica, dirigentica, pijanistica, orguljašica, pedagoginja i muzikologinja sestra Lujza (Zorka) Kozinović.

Rođena je 20. ožujka 1897. u Slimenima kraj Travnika. Ondje je kao učenica građanske škole počela učiti glasovir. Treba znati da je Travnik u to doba prednjačio kao kulturno središte Bosne i Hercegovine pa učenje glazbe nije bila iznimka. Došavši u Zagreb 1914., nastavila je školovanje i 1916. stupila u Družbu sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga. Usporedno je učila orgulje i kompoziciju kod Franje Dugana st. Na Muzičkoj akademiji diplomirala je orgulje 1922. i kompoziciju 1923. Učila je privatno solopjevanje, diplomiravši 1924. Nakon studija djelovala je kao nastavnica i glazbena pedagoginja u Družbinim školama u Banjoj Luci 1924. – 1926., Sarajevu do 1936. i Novoj Gradiški do 1939. Čini se da je neko vrijeme djelovala i u vukovarskoj franjevačkoj crkvi sv. Filipa i Jakova. Zatim je u Zagrebu poučavala glazbenu teoriju, pjevanje i glasovir u Družbinoj gimnaziji do 1941., a potom do 1946. i u Ženskoj učiteljskoj školi. Od 1946. članica je Dijecezanskoga odbora za crkvenu glazbu Zagrebačke nadbiskupije.

S crkvenim i školskim zborovima kojima je ravnala uspješno je koncertno nastupala u Hrvatskom glazbenom zavodu, Hrvatskom narodnom kazalištu, franjevačkom kazalištu na Kaptolu i u Radničkom domu. Skladala je većinom crkvenu glazbu: 15 misa, 47 moteta, pet himana (Tantum ergo), pet litanija, tri psalma, 48 crkvenih popijevaka, „Biblijske pjesme” – 30 biblijskih slika s uglazbljenim tekstom Alekse Kokića, kojemu je uglazbila još tri pjesme, kantatu „Pohvale Isusu i Mariji” za troglasni ženski zbor i harmonij. Na tekst Inviolate Kozinović napisala je 1941. u povodu jubileja Trinaest stoljeća pokrštenja Hrvata scensku glazbu „Trinaest vjekova” za zbor, orgulje i orkestar, skladala gudački kvartet u f-molu i tri orguljska korala. Među najuspjelijim su njezinim skladbama „Staroslavenska misa u čast sv. Ćirila i Metoda” za mješoviti zbor i orgulje 1938., „Misa u čast sv. Ignacija” na staroslavenski tekst 1929., „Misa u C-duru” 1944. i „Misa Jubilaris” 1946., moteti „Justus ut palma florebit”, „Jubilate Deo”, „O Jesu mi dulcissime” i „Surrexit Pastor bonus”, svi za mješoviti zbor, „Psalam 68 – Epilog” i dvije Ave Marije. Napisala je i „Himnu dr. Merzu”. Skladala je i za djecu na stihove Mire Preisler. Uglazbila je i neke pjesme Milana Pavelića.

Mnoge su joj skladbe utemeljene na napjevima narodnoga crkvenoga pjevanja, koje je istraživala, kao „Misa za pokojne” 1937., prema izvornom narodnom dvoglasju u Gorskom kotaru, i „Božićna misa” 1945., skladana po motivima pučkih božićnih popijevka. U orguljskim koralima, koji poprimaju koncertne značajke, dolazi do izražaja njezino poznavanje orguljske tehnike i stila. Sljedbenica je cecilijanskoga pokreta, koji se u Hrvatskoj veoma razvio u prvoj polovici 20. st. „Stilski se nastavlja na klasično-romantički smjer, pa u oblikovanju melodike teži za produhovljenom jednostavnošću, harmonijsku građu zasniva na klasičnoj tonalnosti, ali za naglašivanje određenih ugođaja primjenjuje kromatiku i alteracije, a u duhu cecilijanizma mjestimice modalne kadence. U harmonijsko tkivo upleće znalački izvedene polifoničke ulomke ili fugirane stavke. Svojim je opsežnim opusom obogatila noviju hrvatsku crkvenu glazbu”.

Skladbe su joj tiskane u glazbenom prilogu časopisa „Sv. Cecilija” i u pjesmaricama „Hrvatski crkveni kantual” 1934., „Hrvatska pjesmarica” 1942., „Jaglaci”. Hrvatski umjetnici hrvatskoj mladeži” 1942., „Hrvatska pjeva i svira” 1943., „Pjevajte Gospodu pjesmu novu” 1983., „Slavimo Boga” 1993., „Radost svijetu svom” 1996. (notno izdanje i kaseta), „Pjev otkupljenih” 2003. Kao izaslanica Staroslavenske akademije zapisivala je napjeve staroslavenskoga glagoljaškoga bogoslužja i pučkih crkvenih pjesama u Crikvenici, Selcu, Novom Vinodolskom, Krku i u Kraljevici, o čemu piše u studiji „O staro – crkvenom pjevanju u Kraljevici – Historijsko – muzikološki analitički prikaz” 1950. U tom je radu opisala tri vrste glagoljaških popijevaka: gregorijanske popijevke koje su narod ili svećenici preuredili po svom shvaćanju; pučke svjetovne popijevke koje su svećenici preoblikovali u oblik liturgijskih napjeva i pučke popijevke kojima je podmetnut crkveni tekst. Objavila je zbirke obradba za ženski zbor „Rukovjet pobožnih narodnih pjesama” 1931. i „Pobožne narodne pjesme”, a 1941. „Priručnik za pjevanje školskih zborova Metoda Tonika – Do”. Godine 1944. objavila je „Pjesmaricu za pučke škole”. Posljednjih je godina, unatoč sve slabijemu vidu, pomagala studenticama glazbe, ali je i skladala, diktirajući svoje skladbe mlađim sestrama.

Umrla je u Zagrebu 3. listopada 1975. Djela joj se često izvode, a ostavština čuva u samostanu sestara milosrdnica u Zagrebu. Jedna vokalna skupina u Zagrebu nosi ime „Sestra Lujza Kozinović.”

 

Izvor:
Glas Koncila/ Svjetlo riječi