Objavljeno:
04. 01. 2023. 08:30
Kapela San Silvestro u Santi Quattro Coronati u Rimu, 1247

Osim što 31. prosinca Crk­va pred nas stavlja velikoga papu kojega su krš­ćani veoma voljeli, to je dan i kada u srcu zadržavamo sve ono dobro u protekloj godini, a ono loše pokušavamo zaboraviti, ali uvijek sa zahvalnoš­ću Gospodinu na svim darovima i blagoslovima

Ana Papić

Sveti je Silvestar rodom Rimljanin. Doživio je progone krš­ćana za cara Aurelijana i Dioklecijana, ali i slobodu krš­ćanstva. Izabran je za 33. nasljednika sv. Petra 31. siječnja 314. te je osmi papa po dužini pontifikata u povijesti. Prvi je papa koji je umro prirodnom smrću.

Za njegovog je pontifikata održan Nicejski koncil 325. god. na kojemu je osuđeno arijanstvo koje je smatralo da Sin nije istobitan s Ocem te je formulirano Nicejsko vjerovanje kojim se potvrđuje Božanstvo Isusa Krista: … I u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega. Rođenog od Oca prije svih vjekova. Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Rođena, ne stvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno…

Ovaj je vrijedni poglavar Crk­ve umro 31. prosinca 335. Zaštitnik je od gube, a njegove se relikvije nalaze u crk­vi sv. Silvestra u Rimu.

Brojne legende o njemu donosi Jakob od Voragine u djelu Legenda aurea. Vladar Tarkvinije zapovjedio je jednom da se Silvestra utamniči i žrtvuje idolima budući da mu je u kuću došao Timotej kojega nitko nije htio primiti zbog propovijedanja vjere u Krista. Silvestar mu je prorekao kako će umrijeti. Dok je Tarkvinije večerao, u grlu su mu se zaglavile kosti ribe i u ponoć je umro, a Silvestar je izbavljen iz zatvora. Prikazuje ga se u papinskoj odori s mitrom ili tijarom, biskupskim štapom i knjigom. Do njegovih se nogu prikazuje bik. Nekada ga se na slikama prikazuje sa zmajem jer je za njegova pontifikata slomljeno progonstvo u Rimskom Carstvu (Dragić, 2015).

Čuda u ime Isusa Krista

Spominje ga se i u legendama o krštenju cara Konstantina I. Velikoga. Prema jednoj od njih car je zapovjedio da se pobiju svi krš­ćani pa je Silvestar sa svojim činovnicima pobjegao u planinu. Car je obolio od teške bolesti i po savjetu liječnika je dobio tri tisuće male djece kojoj su trebali rezati grla kako bi u kadi imao vruću krv da ga izliječi. No, kada je vidio uplakane majke, rekao je da djeca ne mogu biti ubijena za njegov oporavak jer bi to bilo okrutno zdravlje, kupljeno od nevinih. Djecu je predao majkama i darivao. U snu su mu se ukazali sv. Petar i Pavao i rekli da je Gospodin imao milosti prema njemu i da mu zapovijeda da pošalje sluge Silvestru kako bi ga došao krstiti pa će biti izliječen. Car mu je ispričao ukazanje, a onda je otišao u crk­vu sv. Petra te priznao grijehe.

Židov po imenu Zambry doveo je okrutna bika, ne rekavši ni riječi u uho bika i bik je odmah uginuo. Tada su ljudi bili protiv Silvestra koji je rekao da ne vjeruje da ime nekoga vraga nije snaga da ubije bika, ali je velika vrlina podići bika ponovno u život. Zambry je rekao da će on i svi Židovi s njim prigrliti krš­ćanstvo ako Silvestar u ime Isusa oživi bika. Silvestar je uputio molitve, prišao biku i rekao mu na uho: „Ti prokleto stvorenje koje je stupilo u ovoga bika, izlazi u ime Isusa Krista, u čije ime ti zapovijedam, ustani i idi s drugim životinjama!” i odmah je bik krenuo naprijed. Tada su se kraljica i sudci obratili na krš­ćanstvo. Prema legendi u Rimu je postojao zmaj u jami koji je svaki dan svojim dahom ubijao više od tri stotine ljudi. Car je pitao Silvestra za savjet, a on mu je rekao kako se snagom Boga obvezao da će prestati stradanja od zmaja. U ime Isusa Krista spasio je Rim od otrova zmaja i mnoštvo se odreklo lažnih idola te prihvatilo krš­ćanstvo. Prema legendi car Konstantin I. je, u znak zahvalnosti, kao sluga vodio konja na kojemu je jahao Silvestar (Dragić, 2015).

Car Konstantin I. Veliki izdao je zapovijed da se u cijelom Rimskom Carstvu štuje Isus Krist kao jedini pravi Bog. Milanski edikt objavio je 313. i time je krš­ćanstvo postalo slobodnom vjerom.

Proslava Silvestrova u Hrvata

Posljednji dan građanske godine, 31. prosinca, spomendan je sv. Silvestra. U našoj se tradiciji osim Stara godina, ovaj dan naziva i Silvestrovo, Savistrovo. Vjerski običaji, molitve, škropljenje ljudi, blaga, domova, mise zahvalnice za proteklu godinu, maskirani ophodi, paljenje krjesova uz koje se igralo kolo, pjevalo, veselilo te koledarski ophodi karakteristike su proslave Silvestrova u baštini Hrvata.

U okolici Šibenika djeca bi na Silvestrovo išla kroz selo tjerati staru godinu tako što bi staro posuđe zavezali za žicu i vukli kroz selo želeći da nova godina po svemu bude bolja od stare (Furčić, 1988).

U Hrvatskoj su mu posvećene brojne crk­ve, a ušao je i u stihove pjesme Narodi nam se Kralj nebeski:

Silvestar papa k njima se pridruži (svecima božićne osmine)

koga na nebesih okruniše.

Uz njega se vežu izreke Silvestar pita za drva i Silvestar papa godine i dane sklapa. Onomu tko kasni i teško poštuje dogovoreno vrijeme, daje se nadimak Silvestar jer dolazi kasno kao Silvestrovo.

U mnogim se mjestima taj dan slavi sveta misa zahvalnica za proteklu godinu, ponegdje i s procesijom oko crk­ve. Negdje svećenici poslije mise čitaju koliko je kroz godinu bilo vjenčanih, rođenih i umrlih.

Osim što toga dana Crk­va pred nas stavlja velikoga papu kojega su krš­ćani veoma voljeli, to je dan i kada u srcu zadržavamo sve ono dobro u protekloj godini, a ono loše pokušavamo zaboraviti, ali uvijek sa zahvalnoš­ću Gospodinu na svim darovima i blagoslovima.

Izvor:
Svjetlo riječi