Objavljeno:
11. 12. 2020. 16:00

Zanimljivo je kako se ovaj spomendan u Švedskoj slavi tako da većinom najstarija kći u obitelji odjene bijelu haljinu s crvenim pojasom oko struka i krunom svijeća na glavi. Kruna je napravljena od zimzelenih grana i simbolizira novi život u zimi. 

Spomendan svete Lucije, djevice i mučenice iz 4. st., zaštitnice mučenika, slijepih i slabovidnih, Crkva slavi 13. prosinca.

Život svete Lucije isprepleten je mnogim legendama i danas ne možemo sa sigurnošću procijeniti što je od toga povijesno istinito, ali je njezin lik i život unatoč tome vrlo raširen u svijetu, pa je tako riječ o svetici koja je vrlo omiljena i u hrvatskome puku, gdje se od milja naziva svetom Lucom. Osim štovanja, zahvaljujući ranijim vremenima kada je liturgijska godina sa svojim blagdanima bitno utjecala na sav društveni i obiteljski život, rašireni su različiti običaji, od kojih je najpoznatiji onaj da se na spomendan svete Lucije sije božićna pšenica.

Sveta je Lucija prema predaji rođena u Sirakuzi na Siciliji oko 280. god., u imućnoj plemenitaškoj obitelji, ali joj je majka Eutihija bolovala od neke teške bolesti koja se u ono vrijeme smatrala neizlječivom, što je bitno utjecalo na životni put buduće svetice. Naime, Lucija je nagovorila majku da njih dvije pođu na hodočašće na grob svetoj Agati u Kataniju, kako bi isprosile ozdravljenje, a ondje se Luciji ukazala sv. Agata i objavila da će majka ozdraviti, a Lucija podnijeti mučeničku smrt.

Predaja nadalje navodi kako je to iskustvo bitno utjecalo na Lucijino još veće osnaženje vjere, te je kao zahvalu za majčino ozdravljenje odlučila prodati sve što je imala i podijeliti siromasima, a sama primiti zavjet djevičanstva, iako je bila zaručena. Ta je odluka razljutila njezinog zaručnika, koji ju je prijavio poganskim vlastima da je kršćanka, a nakon što se nije htjela odreći vjere, predana je na mučenje, a potom i ubijena. Bilo je to 304. god. u njezinom rodnom gradu.

Prema legendi, vojnici su ju nakon presude trebali odvesti s mjesta osude, ali ju nisu mogli ni pomaknuti, iako je bila vezana užima i upregnuta u jaram volova. Bijesan zbog toga, upravitelj je naredio da ju spale, ali ju ni vatra nije dotakla, nego je umrla tek nakon što joj je jedan od vojnika bodežom izbo vrat. Ponekad se navodi kako su je prije toga oslijepili.

Njezino ime u prijevodu s latinskog znači svijetlo, pa se to tumači tako da ona na neki način već naviješta veliko svijetlo božićne noći.

Zanimljivo je kako se ovaj spomendan u Švedskoj slavi tako da većinom najstarija kći u obitelji odjene bijelu haljinu s crvenim pojasom oko struka i krunom svijeća na glavi. Kruna je napravljena od zimzelenih grana i simbolizira novi život u zimi. Zatim budi ostale ukućane pjesmom o svetoj Luciji.

Poslužuje im doručak – kavu i ‘Lussekatts’, peciva s grožđicama i okusom šafrana koja se tradicionalno jedu na taj dan.

Škole obično biraju svoju Luciju, a neki gradovi također izaberu djevojku koja će glumiti Luciju povorci u kojoj se pjevaju pjesme. Bira se i nacionalna Lucija. Izabrane djevojke često posjećuju bolnice i domove starih i nemoćnih pjevajući pjesme o svetoj Luciji i dijeleći ‘Pepparkakor’, kekse od đumbira.

Napisane su mnoge pjesme o Luciji, a sve se vrte oko zajedničkih tema – mrak i hladnoća zime i Lucija, svjetlonoša koja nosi toplinu i nadu u domove.

Izvor:
Svjetlo riječi