Objavljeno:
23. 12. 2019. 09:00
Piše: fra Josip Ikić

Prva tri ploda Duha Svetoga (ljubav, radost i mir) predstavljaju nutarnje blagoslove kojima obiluje vjernik. Sljedeća tri ploda (strpljivost, blagost i dobrota) jesu blagoslovi okrenuti prema vani; prema bližnjima smo strpljivi, blagi i dobri. Posljednja tri ploda (vjernost, krotkost i uzdržljivost) usmjereni su prema Bogu (usp. Gal 5,22-23). Biblija upotrebljava grčku riječ makro-timia za strpljivost, a ona doslovno znači: dugo ostati miran, dugo se svladavati. To zapravo znači imati miran i kontroliran um. Takvu strpljivost ima Bog, jer On je spor na srdžbu i pun milosrđa prema svima. Isus Krist je za nas uzor svake strpljivosti.

Isus, Sin Božji i Sin Čovječji, pokazivao je veliku strpljivost u svim trenucima svoga života. Svoj um je usmjerio na ispunjavanje Očeve volje. Uspostavljajući kraljevstvo Božje, nailazio je na velike prepreke. Sve je strpljivo podnosio iz ljubavi prema Ocu i ljudima. Strpljivo  razgovara s Nikodemom u kasne noćne sate, kao i sa Samarijankom na Jakovljevu zdencu po najvećoj vrućini da bi im probudio vjeru. Strpljivo tumači svojim učenicima, farizejima i pismoznancima tajne kraljevstva Božjega. Vrhunac Isusove strpljivosti vidljiv je za vrijeme njegova suđenja, ponižavanja, mučenja i umiranja. Nema veće ljubavi i strpljivosti od one koju je raspeti Isus pokazao prema nama grešnicima.

Strpljivost, kao plod Duha Svetoga (usp. Kol 1,11), jest zapravo ljubav na ispitu, ljubav u kušnji. Ona nam pomaže da podnosimo i opraštamo bližnjemu (usp. Kol 3,13 i Ef 4,1-2). Sveti Jakov ističe da strpljivost i postojanost usavršavaju naš karakter (usp. Jak 1,2-4). Strpljiva osoba je blaga, mirna i postojana u svim okolnostima života. Kršćanska strpljivost nema ništa zajedničkoga s fatalističkim stavom, kojemu nedostaje nade i osjećaja odgovornosti, koji se prepušta „sudbini”, koji lako odustaje. Nije to ni lijeni i pasivni stav, spreman na kompromise. Kršćanska strpljivost je zaposleno čekanje; čekanje u vjeri, nadi i ljubavi; čekanje s povjerenjem u Božja obećanja. Duh Sveti nam daje snagu da ustrajemo na putu vjere i onda kada dođu nevolje i poteškoće. Ponekad ćemo doći u bezizlaznu situaciju, kada nema pomoći ni od koga. Tada nam preostaje jedino da čekamo da sve to prođe. Takvo čekanje ponekad donosi dugotrajnu patnju. Tada se zapravo pokazuje koliko je jaka i autentična naša vjera i ljubav prema Bogu. Praotac naše vjere Abraham strpljivo je (do)čekao rođenje sina Izaka.

Suprotnost ovom plodu Duha jest nestrpljivost. Nestrpljiva osoba je nervozna i ljuta, stalno mrmlja i kritizira druge, nepotrebno je radoznala, preosjetljivo reagira, nema povjerenja u bližnje, ne zna čekati. Nestrpljive osobe mogu pokvariti i svoj i tuđi život i sve okrenuti naglavce. Stoga, čuvajmo se nestrpljivosti i naglih, nepromišljenih odluka.

Strpljivost je posebno potrebna roditeljima i odgojiteljima. Sveti Pavao daje dobar savjet, posebno svećenicima: „propovijedaj Riječ, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno – uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom” (2 Tim 4,2).

Molimo stoga Gospodina da nam udijeli duha strpljivosti da razumno, pravedno i pobožno živimo u ovo vrijeme krize i nesigurnosti, konfuzije i užurbanosti, površnosti i nestabilnosti. U našoj svakodnevnoj duhovnoj borbi s đavlom, tijelom i svijetom, kao i u našem duhovnom rastu, potrebno nam je puno strpljivosti. Budimo strpljivi i sa sobom i s drugima, kao što su bili toliki sveci i pravednici. A svima nam je uzor Krist, koji je strpljiv prema svima nama jer ne želi da propadnemo, nego da svi prispijemo obraćenju i spasenju (usp. 2 Pet 3,9). Bez strpljenja nema spasenja.

Izvor:
Svjetlo riječi