Objavljeno:
09. 09. 2020. 10:00

Zbog zamršenih političkih, društvenih i gospodarskih uvjeta života u Bosni i izvan nje filozofsko-teološki studij bogoslova provincije Bosne Srebrene tijekom proteklih sedam stoljeća nailazio je na mnogobrojne teškoće.

Piše: fra Anđelko Barun

Sve do kraja 19. stoljeća odvijao se uglavnom izvan Bosne. Za bosanske samostalnosti nemamo podataka kako su se i gdje školovali bogoslovi. Vjerojatno su ih misionari slali u svoje matične provincije, neko vrijeme u Zadar i u Dubrovnik.

Za osmanlijske uprave

Padom Bosne pod Osmanlije školovanje bogoslova postaje sve teže. Iako se i u tom vremenu spominju u slavonskim samostanima Bosne Srebrene učilišta redovnika, sigurno je, ipak, da se većina školovala izvan Provincije. Generalna je kurija Reda dopustila 1628. godine da Bosna Srebrena može slati svoje bogoslove na studij u Rim i u druge talijanske samostane. Traženje dopuštenja za studij u Italiji obnavljalo se i dobivalo u više navrata.

U Bečkom ratu (1683. – 1699.) oslobođene su Ugarska, Slavonija i Dalmacija. Bosna Srebrena u svojim samostanima u tim zemljama otvorila je učilišta u Budimu, Šibeniku, Požegi, Slavonskom Brodu, Našicama, Đakovu, Velikoj, Baji i Gradišci.

Odjeljenjem Dalmacije 1735. i Prekosavlja 1758. godine u zasebne provincije, Bosna Srebrena ostaje samo na teritoriju Bosne i Hercegovine, s tri samostana. Otada su talijanske provincije besplatno primale bosanske klerike u svoje samostane sve do kraja 18. stoljeća i školovale ih na generalnim učilištima Reda. Kada je Napoleon pregazio Italiju, samostane opustošio, nije to više bilo moguće. Bosna Srebrena bila je prisiljena tražiti drugo rješenje. Našla ga je u austrijskim zemljama.

Car Josip II. darovao je 1785. godine 107 700 forinti za školovanje bosanskih klerika u carskim zemljama. Grof Niczky dodao je još 12 000 forinti i tako je nastao zakladni fond od čijih su se kamata školovali bogoslovi. Od tada pa sve do zadnjega desetljeća 19. stoljeća bosanski se bogoslovi školuju u carskim zemljama: Austriji, Mađarskoj i Hrvatskoj, a jedan manji dio u Italiji. U Napoleonovim ratovima vrijednost je novca pala pa se i naklada Josipa II. okrenula u državne dugove. Bosanski su klerici tada raspoređeni za studij po austrijskim samostanima. Budući da tu nije bilo kvalitetna studija kakva se željelo, Provincija pokušava osnovati svoja učilišta u Rimu ili Beču. Pokušaj nije uspio.

Upravo tada biskup Barišić optužuje bosanske klerike da u austrijskim školama uče krivovjerje i upijaju duh protucrkvenosti. Predlaže da im se ne dopusti studij ni u Dalmaciji. Kongregacija za širenje vjere donijela je odluku 1841. godine da se franjevačkoj bosanskoj mladeži zabranjuje pohađanje škola u austrijskim zemljama i nalaže da studij završavaju u papinskoj državi. Austrijsko vojno vijeće zabranilo je 1843. godine bosanskim bogoslovima i pristup na austrijsko tlo.

Poslije neuspjela pokušaja da se podigne vlastito učilište u papinskoj državi, pokušalo se tražiti rješenje na istoku. Kada ni to nije uspjelo, Provincija je odlučila studij bogoslova organizirati u Bosni. Osnovala je 1851. filozofsko-teološko učilište u Fojnici i Kraljevoj Sutjesci. Zbog skučenosti prostora to nije moglo biti duga vijeka. Tražilo se bolje rješenje.

Studij u Đakovu

Đakovački je biskup ponudio smještaj i školovanje bosanskim bogoslovima u svom sjemeništu u Đakovu. Kongregacija je povukla svoj dekret o zabrani studija u austrijskim zemljama. Učinilo je to i Austrijsko vojno vijeće. Godine 1853. bosanski bogoslovi dolaze u Đakovo. Srtossmayer im je podigao 1857. i posebnu zgradu dvokatnicu. „Austrijskim vlastima bilo je pak u interesu da franjevačke klerike udalje od kulturnoga, nacionalnoga i političkoga utjecaja biskupa Stossmayera” (Karamatić). Pod pritiskom austrijskih vlasti, Kongregacija za širenje vjere izdala je 1876. godine dekret o premještanju bogoslova iz Đakova u Ostrogon. Ako se to ne učini, Provinciji će se zabraniti primati novake.

Studij u Mađarskoj

U Ostrogonu, osim materijalne oskudice, najavljena je zabrana knjiga i časopisa na hrvatskom te da će se i predavanja držati na mađarskom jeziku. Meštar i duhovnik bogoslova u svom zajedničkom pismu izvješćuju provincijala „da njima (Mađarima) nije stalo do dobrog vladanja i učenja naše mladeži, već do mađariziranja”. Zbog loših uvjeta života i školovanja 16 je bogoslova 1880. napustilo Ostrogon i vratilo se u Bosnu. Ostali su samo meštar, duhovnik i četvorica bogoslova do 1883. godine. U međuvremenu se pronašlo rješenje da se iz Ostrogona bogoslovi premjeste u Pečuh. U Pečuhu su imali posebnu zgradu, svoje odgojitelje i gospodarstvo, dobivali su od države potporu od 5000 forinti. Onima koji su pobjegli iz Ostrogona bio je zabranjen povratak, školovali su se po bosanskim samostanima. Bogoslovi su se u Pečuhu oduševljavali starčevićanskom pravaškom ideologijom, a vlasti su bile posebno osjetljive na svaki pokušaj antimađarskoga stava. Nekoliko je bogoslova i dalje studiralo u Italiji i drugim europskim zemljama. Kad su bogoslovi u većem broju počeli napuštati Red, Provincija je odlučila ponovno tražiti rješenje za studij bogoslovima u Bosni. Smjestila ih je po bosanskim samostanima prema godištima studija. Studij se odvijao s dosta teškoća.

Radi bolje kvalitete studija i odgoja radilo se na objedinjavanju svih godišta na jednom mjestu. Austrija je obećala novčanu pomoć uz uvjet da bogoslovi pohađaju Nadbiskupsko sjemenište u Sarajevu. Franjevci su strahovali da će bogoslovi po nagovoru prelaziti u svjetovni kler. Nakon nadbiskupova uvjeravanja da ih neće primiti, 11 bogoslova 1897. dolazi u samostan na Bistrik i pohađaju Nadbiskupovo sjemenište. Strahovanja su se obistinila. Devetorica franjevačkih bogoslova prešla su u kandidate za svjetovni kler. Provincija ponovno razmješta bogoslove po samostanima u Bosni. Godine 1904. studij se za sve objedinjuje u Gučoj Gori. Već iduće godine svi bogoslovi svih godišta studija prešli su u samostan na Goricu u Livnu.

Bogoslovija u Sarajevu

Iz Livna 1909. godine studenti i profesori preseljavaju u Sarajevo u samostan na Bistriku. I dalje je nekoliko franjevačkih bogoslova bilo na studiju u Beču i Pešti sve do 1918. godine. Tada svi dolaze u Sarajevo. Provincija je napravila novu zgradu Teologije na Kovačićima u Sarajevu u koju se uselilo 1942. godine. Franjevačka teologija u Sarajevu uzdignuta je 1944. godine na rang fakulteta za sve franjevačke jugoslavenske provincije. Zgradu su komunističke vlasti oduzele 1947. godine. Teologija ponovno seli na Bistrik. Skučenost prostora primorala ju je da otvori filijalu u Visokom.

Provincija je kupila zemljište i podignula novu zgradu Teologije u Nedžarićima, useljena je 1968. godine. Dana 8. lipnja 1992. zgradu su zauzele postrojbe srpske vojske, a studenti i profesori, prisiljeni na izbjeglištvo, smjestili su se u bivšu zgradu Franjevačke gimnazije provincije sv. Ćirila i Metoda u Samoboru. Zgrada u Nedžarićima potpuno je devastirana, opljačkan sav vrijedan namještaj, biblioteka, umjetnine, sve vrijedne stvari profesora i studenata. Provincija je zgradu detaljno renovirala te su se 20. ožujka 1997. godine studenti i profesori iz Samobora vratili u svoju zgradu Teologije u Nedžarićima. Tu su i danas.

Izvor:
Svjetlo riječi