Objavljeno:
01. 07. 2021. 12:30
Ana Papić

U prošlosti su ljudi promatrajući nebo i ponašanje biljaka i životinja tijekom godine pokušavali prognozirati kakvo će biti vrijeme. Pučki su meteorolozi vrijeme u određenom dijelu godine prognozirali prema tomu kakvo je vrijeme bilo nekoga dana u godini koji je bio ključni dan za vremensku prognozu. Obično su takvi dani vezani za spomendane svetaca. Svoje iskustvo oblikovali su u izreke, nerijetko stihovane i rimovane.

Vrijeme  se prognoziralo i prema zdravstvenom stanju tijela pa je tako netko znao govoriti kako ga bole zglobovi ili kosti jer sigurno će promjena vremena.

Kao zaštita od nevremena služili su i predmeti posvećeni tijekom godine, maslinove grančice, ostatci blagoslovljenoga uskrsnoga jela, a na Sveta tri kralja se nedogorjeli badnjak iznosio iz kuće i stavljao u vinograde, voćnjake… i za zaštitu od nevremena i za dobar urod.

U vrijeme nevremena se križalo, škropilo i molilo uz upaljenu svijeću. Za jakoga nevremena običaj je bio iznijeti sadžak (željezni tronožac nad vatrom na koji se postavlja posuda za kuhanje), okrenuti noge sadžaka prema nebu, iznijeti blagoslovljenu vodu i sol te moliti Vjerovanje kako bi nevrijeme prestalo. U nekim su mjestima punili i puške kandelorskim svijećama i pucali da krupa prestane (Vl. rkp.).

Od nevremena i grmljavine branilo se i molitvama:

Biži, biži, irudice!

Majka ti je poganica,

od Boga prokleta,

od svetog Ive krvi sapeta. (Vl. rkp.)

Osim izgovaranja ovih molitvi, vjerovalo se i da zvonjava crkvenih zvona može rastjerati oblake i tuču.

Od Svete Lucije do Božića (Lucini dani, vidioci) je dvanaest dana i  svaki od njih predstavlja jedan mjesec sljedeće godine i vjerovalo se da će kakvo vrijeme bude u tih dvanaest dana, tako isto biti svaki pojedini mjesec sljedeće godine (Vl. rkp.). 

Svakom se svecu posti zbog pobožnosti, a svetom Iliji zbog straha kažu narodne priče. Svetoga Iliju pučka tradicija spominje kako po nebu vozi svoja kola i kada zamahne bičem, onda sijeva, a kada bičem udari konja, onda zagrmi. Za vrijeme grmljavine molilo se svetoga Iliju:

O, Ilija ognjeni,

koji grome odgoniš,

goni ih od nas

Isus je kod nas! (Vl. rkp.)

 

Ovaj članak izvadak je iz knjige "Tragom narodne baštine" autorice Ane Papić. Knjiga je objavljena u nakladi Franjevačkoga medijskog centra "Svjetlo riječi" i dostupna je u prodaji. Za više informacija posjetite ovu poveznicu. Knjigu naručite pozivom na broj telefona 033-726-200 svakim radnim danom od 8:00 do 16:00 sati.

 

Promatranjem biljaka nastale su brojne meteorološke izreke.

Tako se govorilo da će zima biti duga ako se na vrhu jablana dugo zadrži lišće.

Ako dobro rode lješnjaci, zima će biti duga.

Ako dobro rode žir(ov)i, bit će duga zima. (Vl. rkp.)

Veliki dio pučkih meteoroloških izreka nastao je promatranjem ponašanja životinjskoga svijeta u nekim dijelovima godine.

Pučke predaje kazuju da na Kandeloru medvjed izlazi iz brloga vidjeti svoju sjenu. Ako sja Sunce, zima će potrajati još četrdeset dana i medvjed se još dublje uvlači u zimski san (Vl. rkp.).

Ako lastavice lete visoko, bit će lijepo vrijeme.

Ako lastavice lete nisko i cvrkuću, padat će kiša.

Ako navečer blago iz ispaše neće kući, sutradan će nevrijeme.

Ako žaba krekeće i skriva se pod lišćem, padat će kiša.

Ako je blago u štali nemirno, bit će nevrijeme.

Što je muha dosadnija, to je bliža kiša.

Ako mravi izlaze iz zemlje, bit će kiše i nevremena (Vl. rkp.).

No, najveći broj izreka o vremenu vezan je uz spomendane svetaca (prema Vl. rkp.):

Za Svetoga Josipa (19. 3.) sva se gora osipa. (stiže proljeće)

Blagovist – goveda u obist, čobani u nesvist. (Goveda se mogu zaobadati – obadi ih ujedaju, a čobani mogu dobiti sunčanicu.)

Nema proljeća do Jurjeva dana (23. 4.), ni ljeta do Svetoga Petra (29. 6.).

Petar peče, Ilija (20. 7.) žeže.

Velika Gospa (15. 8.) jesenski svetac, Gospa Mala (8. 9.) jesen prava.

Sveti Frane (4. 10.) nesta u polju hrane.

Sveti Frane šara grane.

Od Svetoga Luke (18. 10.) metni u nidra ruke

i ne vadi ih vanka do Svetoga Marka (25. 4.).

Sveti Matija (14. 5.) svaka ptica zapiva.

Ako za Sve svete pada kiša, čeka nas veliki snijeg.

Sveta Kata (25. 11.) snijeg na vrata.

Sveta Kata zalipila vrata.

Sveta Kata bijeloga konja jaše.

Sveta Luce (13. 12.), ugrij sunce,

pusti zrake niz oblake,

ogrij moje 'ladne šake.

 

Bijel Božić, zelen Uskrs. Zelen Božić, bijel Uskrs. (Ako zima bude kako Bog zapovijeda, takva će biti i ostala godišnja doba.)

Bolje da je Božić kužan, nego južan.

Mek Božić, oštar Jurjov.

Vodokršće i pop dršće!  (Za Sveta tri kralja zna biti jako hladno.)

Tri kralja prije bez mesa, nego bez bure. (Prije će na blagdanskoj trpezi nestati mesa, nego vani bure.)

Zbog zime i iznenadnoga nevremena za Sveta tri kralja pravoslavci bi govorili: Kad je šokačko Vodokršće, ne odmiči se od kuće.

Ako na Svijećnicu lete mušice, poslije ćeš nositi rukavice.

Gotovo je svaka vremenska pojava imala svoje objašnjenje (prema Vl. rkp.):

Ako je pri zalasku Sunce crveno, sutradan će biti vjetrovito.

Ako se iznad brda dižu kule (oblaci), bit će kiše.

Mnogo magle u listopadu, mnogo snijega u zimu.

Jugovina – siromašnim biljac (ćebe, pokrivač). (Oni koji nemaju novaca za dobar pokrivač, lakše se mogu ugrijati.)

Snježni je pokrivač gnojivo za ozime usjeve (jer ih štiti od mraza i imaju vlage).

Za vrijeme ljetnoga pljuska govorilo se: Sunce grije, kiša pada, vile se češljaju.

I bez obzira na prognostičku istinitost ovih pučkih meteoroloških izreka, treba ih promatrati kao duhovno naslijeđe nastajalo stoljećima zahvaljujući našim starima koji su svakodnevno pratili vremenske (ne)prilike koje su im bile iznimno važne, posebice onima koji su se bavili poljoprivredom, stočarstvom, ribarstvom.

Izvor:
Svjetlo riječi