Objavljeno:
02. 06. 2021. 17:45

Svetkovina Tijelova posvješćuje nam činjenicu blizine i nazočnosti Božje. Tijelovo je blagdan života; života kojega i kakvog Bog uvijek iznova budi; jer On ni od svijeta ni od čovjeka ne može odustati – On, Emanuel – Bog s nama. Čovjeku je darovana Božja nazočnost i blizina.

mons. dr. Marko Semren

Svaki dan Crkva slavi euharistiju. Prinosi je Bogu kao žrtvu hvale, a kao hranu daje je vjernicima. Svaki put kada sudjelujemo u euharistijskom slavlju, Bog obnavlja savez s nama i mi s njime. Primiti Isusa u pričesti znači u cijelom svojem duhovno-tjelesnom biću dati mu mjesto i pravo raspolaganja i tako ga nasljedovati. Danas je svetkovina Tijela i Krvi Kristove – slavljenje Otajstva koje je uvijek živo i suvremeno, koje je ovdje kao središte i potpora našem kršćanskom životu. Pripremimo srce za ovaj susret iskrenim kajanjem za svoje grijehe, mane i propuste.

Svetkovina Tijelova posvješćuje nam činjenicu blizine i nazočnosti Božje. Tijelovo je blagdan života; života kojega i kakvog Bog uvijek iznova budi; jer On ni od svijeta ni od čovjeka ne može odustati – On, Emanuel – Bog s nama. Čovjeku je darovana Božja nazočnost i blizina. Ona je trajna poput sunca ili poput zraka. Ona je nevjerojatna poput ljubavi, čudesna poput neba – Božja je prisutnost utisnuta u biće čovjeka i svijeta, znao on to ili ne, bio on toga svjestan ili ne (A. Šuljić, „Čavli u ogradi“, Tijelovo 162-164.).

Slaviti euharistiju ne znači samo sjećati se onoga što je Isus učinio za naše spasenje nego također znači „sjećati se budućih stvari“, tj. punog i savršenog uživanja stvarnosti slavljenih i onoga što ćemo konačno biti.

Euharistija je jača prisutnost od svake druge osjetne prisutnosti – koja je, štoviše, nepredvidivi i zapanjujući temelj onoga koji je uvijek „dolazeći“ i koji je „s nama sve do svršetka svijeta“. Danas u evanđeoskom tekstu odjekuju Isusove riječi: „Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ja dajem, tijelo je moje – za život svijeta“ (Iv 6, 51).

Euharistija je izvor zajedništva među braćom. Slaveći euharistiju svetkujemo Uskrsnuće jer kada lomimo kruh i pijemo vino, slavimo Krista živoga koji živi u svojoj zajednici. Isus, uskrsnuli, zadržava se sa svojim vjernicima u posvećenom znaku kruha i vina. Svjesni smo da se Krist daruje besplatno i da je euharistija dar najveće drame i u isto vrijeme najveća radost. Krist je pokretač ove gozbe, s velikom željom da nas susretne, da nas učini dionicima njegovih radosti, da nas ujedini u sebi sa svima koji vjeruju: „Tko jede ovaj kruh, postaje član jedinog Tijela“ (1 Kor 10,17).

Tko ispovijeda vlastitu vjeru u Euharistiju danas je pozvan dati račun kruhu koji jede, javno se izjasniti i obvezati da će činiti sve ono što Krist od njega traži. Sudjelovati u Euharistiji znači „izložiti život“. Krist želi izići van, pohoditi kuće ljudi, donijeti im ohrabrenje, nadu, utješiti one koji su okruženi samoćom ili napušteni, izliječiti dubinske rane, nagnuti se na bijedne, patnike, očajne, prezrene. Euharistija nije samo slatkoća, intimnost, pobožno primanje, nego je zanos, dinamizam sudjelovanja, konkretna suodgovornost, zahtjev pravednosti, preuzimanje odgovornosti za braću. Sudjelovati na ovoj gozbi ne znači samo zadovoljiti vlastitu glad, nego pobrinuti se konkretno za glad „mnoštva“ („dajte im vi jesti…“).

Slaviti euharistiju ne znači zatvoriti se, osamiti se, nego otvoriti oči, srce, ruke, ići prema, ususret drugima. Pavao upotrebljava glagol „predati“ drugima ono što primamo preko dara Kruha.

Hraniti se ovim Tijelom jednako vrijedi riskirati, postati netko „drugi“, jer unutar tebe postoji netko Drugi. U tvojim venama kola božanski život. Uzimajući ovu hranu osposobljen si ispuniti njegove geste ljubavi, samilosti, darivanja bez računa i rezerve. Ako Euharistija nije snaga koja preoblikuje, ne djeluje na stvarnost, ne daje jasne znake promjene, drugim riječima, ne čini te da postaješ „drugi“, onda nešto ne funkcionira u tvom duhovnom metabolizmu. Euharistija nikada ne može imati zaključak, nego je uvijek početak. Ako zaista prihvaćam Euharistiju, prihvaćam obvezu mijenjati se. Cilj euharistije je pretvaranje onih koji je primaju u istinsko zajedništvo. Euharistija je proces pretvorbe koji uključuje sve nas. To je snaga Boga koji trijumfira nad mržnjom i nad nasiljem, energija koja mijenja svijet i u njemu stvara zajedništvo. Dakle, kršćanin mora iz euharistijskog zajedništva primiti plod sve jačeg zajedništva s braćom i sestrama.


Tekst je preuzet iz knjige "Susret u riječi" mons. dr. Marka Semrena. Knjigu možete naručiti ovdje; pozivom na broj telefona 033 726 200 ili posjetite naše knjižare u Vitezu i Livnu.

Izvor:
Svjetlo riječi