Objavljeno:
30. 05. 2021. 10:30

Uistinu, Trojstvo nije samo tajna koju možemo, u čuđenju i hvaljenju, promatrati nego je također dar prihvaćanja i življenja u vjeri. Sav Isusov život je bio očitovanje Božjeg otajstva: on je Otac, Sin i Duh Sveti = samo jedna božanska narav u trojstvu osoba. Bog je trojstvo ljubavi u koje trebamo vjerovati, koje moramo slušati, koje želimo ljubiti. 

mons. dr. Marko Semren

Samo u klanjanju čovjek, ograničeno stvorenje, dotiče otajstvo Boga. Ništa ulazi u dodir sa Svim. Poniznost je jedina posuda sposobna primiti Beskonačnoga. Bog se ne daje zarobiti pameću nego postaje vječno otkriće. Duh Sveti sam nas uvodi u „potpunu istinu“. „Ljubav Božja je razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan“. Bog je vječno i neobuhvatno, snagom Ljubavi, stavio u malo ljudsko srce.

Današnja svetkovina relativno je mlada. Dugo vremena nije se osjećala potreba za specifičnom svetkovinom, jer je Presveto Trojstvo bilo svakodnevni svijet kršćanske molitve, kršćanskog razmišljanja, svakodnevnog iskustva Crkve. U liturgiji, posebno, Trojstvo je bilo trajni i opći dah. Uistinu, Trojstvo nije samo tajna koju možemo, u čuđenju i hvaljenju, promatrati nego je također dar prihvaćanja i življenja u vjeri. Sav Isusov život je bio očitovanje Božjeg otajstva: on je Otac, Sin i Duh Sveti = samo jedna božanska narav u trojstvu osoba. Bog je trojstvo ljubavi u koje trebamo vjerovati, koje moramo slušati, koje želimo ljubiti. Krštenjem Bog, Trojstvo, dolazi u nas i mi postajemo živi hram Njegove prisutnosti u povijesti svijeta. Slavimo Oca, Sina i Duha našom molitvom i dosljednim kršćanskim životnim svjedočenjem.

Otajstvo Presvetog Trojstva tako je uzvišeno a opet tako nama blizu. Stojimo zadivljeni: drhteći štujemo neizmjernost Boga koji nam se objavljuje kao najviša i nevjerojatna stvarnost ljubavi, kao stvarnost u kojoj ljudska obitelj nalazi zajedno svoj izvor, svoj uzor i sliku zapanjujućeg bogatstva i ljepote.

Bog Otac, Sin i Duh Sveti – to je Bog kojega nam je Isus objavio. Neistraživo otajstvo Boga nalazi susret s našim ljudskim srcem, s našom ljudskom ljubavlju i ispunja nas sigurnošću i nježnošću. Sve što čovjek jest i što ima dar je Presvetoga Trojstva – ljubavi Oca, Sina i Duha Svetoga. Trojstveni Bog pronalazi način da se osobno nastani među ljudima. „Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca“. Čitavo Trojstvo je na djelu za čovjeka stvorena na njegovu sliku i određena da sudjeluje u njegovom božanskom životu. Čovjek je sagriješio i grijehom se od Boga udaljio, ali spašava ga milosrđe Oca, krv Sina, izlijevanje Duha Svetoga. Otajstvo Presvetoga Trojstva izvor je Kristova otajstva, sveopćeg spasenja, kršćanskog života.

Crkva je „narod sakupljen u jedinstvu Oca, Sina i Duha Svetoga“, kako tvrdi Lumen gentium br. 4. Crkvena egzistencija, u svojoj dubini, sudjelovanje je u trojstvenoj egzistenciji, izvoru i ljubavi kako ontološkoj tako i osobnoj.

Zajednica se ne može zadovoljiti da bude samo zajednica, nego treba postati zajedništvo, „imati iste osjećaje“ - kaže Pavao. Zajednica napreduje kada napreduje bratstvo. Bratstvo postaje znak Očeve ljubavi objavljene po Sinu i ulivene u naša srca po Duhu Svetome. Svatko od nas pozvan je da izrazi svoje osobno zajedništvo s Trojstvom u odnosima sa svojim bližnjima i to u iskrenoj ljubavi koja je izvor mira, sloge i zajedništva sa svima. Zato bi svijet morao moći razumjeti da je Bog ljubav vidjevši kako se mi kršćani međusobno volimo i poštujemo. U nasljedovanju Presvetog Trojstva zajednica kršćana mora pokazati da nema drugih interesa izvan ljubavi. Afirmirati primat ljubavi u zajednici znači afirmirati cjelovitost osobe. Tada je najviša vrednota poštovanje, što uključuje dopuštenje drugome da bude ono što jest, da slobodno misli, prosuđuje, izražava se, bira, opredjeljuje se i samostalno odlučuje o osobnoj slobodi. Tako i sam postajem više osoba kada razumijevam, prihvaćam, imam povjerenja i otvaram se drugima; kada sebe prihvaćam i afektivno se usklađujem, kada dijalogiziram a da se ne namećem; kada se otvaram drugima bez skrivene posesivnosti; kada procjenjujem bez laskanja, služim bez servilnosti i govorim istinu slobodno i bez interesa; kada poštujem i divim se bez zavisti; kada prihvaćam bez omalovažavanja i odbacivanja. Samo osobno postupanje potiče na biti, rasti, postati bolji, ljubiti, djelovati, usuditi se; popraviti se, osjećati se sigurnim (Carlos Schram).


Tekst je preuzet iz knjige "Susret u riječi" mons. dr. Marka Semrena. Knjigu možete naručiti ovdje; pozivom na broj telefona 033 726 200 ili posjetite naše knjižare u Vitezu i Livnu.

Izvor:
Svjetlo riječi