Objavljeno:
01. 12. 2021. 15:00

Jeste li ikada učinili nešto posebno za nekoga, a niste dobili zahvalu? Ili ste možda godinu dana kasnije primili zahvalu ili usputni komentar: „Hej, usput, ono što si učinio za mene prošle godine, samo sam htio zahvaliti.”

Može se činiti pomalo neiskrenim ili barem rastresenim. Može vas natjerati da se zapitate o sposobnosti druge osobe da živi u sadašnjosti. Tu treba biti naša zahvalnost: u sadašnjosti. Sveti Toma Akvinski kaže da je zahvalnost spontana, a ako je prisiljena, manje je iskrena.

Prošla godina je za mnoge od nas bila, u najmanju ruku, teška. Sada kada pogledamo na događaje u proteklih 12 mjeseci, možda ćemo vidjeti dobro koje Bog donosi iz naših kušnji i zbunjenosti. Tek sada možda imamo osjećaj zahvalnosti za te stvari.

No, usred prošlogodišnjih teškoća trebala je biti prisutna početna zahvalnost. Ako želimo slijediti Krista, moramo biti poput njega. Krist je zahvaljivao i prije nego što je patio. Zahvalio je znajući da će patiti. Zahvalio je znajući da ga je Juda izdao. Zahvalio je znajući da će ga Petar zanijekati. Uvijek se zahvaljuje. On je prisutan u sakramentu, što samo po sebi znači zahvalnost.

Mi, naravno, nismo Isus i borimo se sa zahvalnošću kada su okolnosti teške. Lako je započeti raspravu oko svega što nije u redu s našim životima i kakve mislimo da bi stvari trebale biti. Možda se čak i zavaravamo misleći da smo bili tako jaki i jedinstveni zbog sve patnje kroz koju prolazimo.

Izvrstan primjer porasta zahvalnosti u nevolji vidi se u Svetoj Obitelji. Mariji je rečeno da će ona biti majka Spasitelja. Divno! Onda pogledajte koliko se poteškoća događalo... Josip se u početku bojao uzeti je za suprugu, morali su putovati u Jeruzalem dok je ona trudna, nevine bebe su ubijane u potrazi za njenim djetetom, morali su živjeti u progonstvu u Egiptu i prorok joj je rekao kako će joj mač probosti srce.

Trebamo samo nakratko pogledati život Svete Obitelji da bismo se vratili u stvarnost i razmislili o tome kako bismo trebali reagirati na događaje u našem životu. Jesmo li usredotočeni na ono zbog čega patimo ili s čežnjom tražimo ono što Bog želi učiniti u našim životima? Jesmo li zahvalni na tome?

U vrijeme kada zahvaljujete za materijalna dobra, obitelj i prijatelje, trebate otići korak dalje i zahvaliti se za poteškoće i za samu činjenicu da postojite. Zapamtite da po Božjoj velikodušnosti uopće postojite. On, koji je beskrajna dobrota, htio je tu dobrotu podijeliti s vama i stvoreni ste.

Izvor:
Aleteia/Svjetlo riječi