Objavljeno:
11. 06. 2020. 12:00

Svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove u narodu se naziva još i Tijelovo, čime se dodatno naglašava što se toga dana slavi. Ova je svetkovina jedna od pet propisanih zapovjednih svetkovina u crkvenoj godini za Katoličku Crkvu i u brojnim svjetskim državama obilježava se neradnim danom i svečanim procesijama kroz gradove.

No postavlja se pitanje – što mi toga dana zapravo slavimo? Posebno to treba objasniti našim najmlađima, djeci na kojima je naša budućnost. Toga dana katolici obilježavaju na poseban način svoju vjeru koja im govori kako je Isus Krist uvijek vrlo blizak ljudima, posebno u otajstvu euharistije ili svete mise, na koju se okupljamo nedjeljom i blagdanima, ili također radnim danima. U crkvi ili na drugim svečanim mjestima s oltarom tom se prilikom posvećuju kruh i vino koji postaju Tijelo i Krv Kristova. Ovo otajstvo vjernicima nikad neće biti do kraja jasno, ali vjera kazuje kako je to upravo ono što je Krist naredio svojim učenicima kad im je dao da ga blaguju na Posljednjoj večeri.

Ako vjernik pristupi svetoj pričesti pod svetom misom, tada redovito dobije komad kruha – ili zbog jednostavnosti jednu hostiju, koja je dakle Tijelo Kristovo, a izvanredno pričesnici primaju i vino. Tada se za pričest kaže da je „pod obje prilike“, dakle, pod prilikama kruha i vina. Kad god blagujemo Kristovo Tijelo i pijemo Kristovu Krv, Isus Krist u svojoj ljubavi postaje dijelom nas.

Naime, mi katolici vjerujemo da je Isus Krist doista nazočan u Kruhu koji blagujemo i u Vinu koje pijemo. A kako je to Isus onamo dospio? Povijest ovoga vjerovanja seže do Posljednje večere koju smo maločas spomenuli. Ona se dogodila na Veliki četvrtak, dakle nekoliko dana prije kršćanske svetkovine Uskrsa. Naime, tad je Isus Krist sa svojih 12 učenika koje još nazivamo apostolima blagovao svečanu večeru židovske svetkovine Pashe. Ovu večeru nazivamo još i Posljednja večera, jer je Isus Krist sljedećega dana bio raspet i ubijen. Upravo je na toj Posljednjoj večeri Isus dao svojim učenicima kruh, govoreći im da je to njegovo tijelo. A pružajući im vino, objasnio im je kako je to isto vino njegova krv. Rekao je dakle da je u kruhu i vinu nazočan on sam.

Tako, kad svećenik izgovara ove Isusove riječi, kruh i vino postaju Tijelo i Krv Krista Isusa. Jer, kao i svi ljudi, Isus je imao tijelo i krv. Na taj način Isus nije nazočan samo u sjećanju među nama, nego je doista s nama. I upravo to katolici slave na svetkovinu Presvetoga Tijela i Krvi Kristove, odnosno na Tijelovo. Prema njegovim vlastitim riječima koje je izrekao svojim apostolima, a i nama ih ponavlja. Da je s on uvijek nama.  

Budući da je Isus Krist prisutan u maloj hostiji, odnosno pod prilikama kruha i vina, katolici ga uvijek revno štuju upravo u toj hostiji. U crkvama se hostije stoga čuvaju kao blago, u posebnim škrinjama. Čuva se u vrlo lijepo uređenim mjestima koje nazivamo još i svetohranište, odnosno mjesto gdje se pohranjuje najsvetije. Ondje uvijek gori tzv. „vječno svjetlo“, koje označuje da je Bog uvijek prisutan.

Osim toga, na svetkovinu Presvetoga Tijela i Krvi Kristove, katolici redovito sudjeluju i na svečanim procesijama. U središtu takvih procesija uvijek se nalazi upravo bijela hostija, komad kruha u kojemu se utjelovljuje Isus Krist. Vjernici tada prolaze ulicama gradova, uz to pjevaju i mole. Redovito postoje i četiri lijepo uređena stola na putu te procesije, na kojima se vjernici zaustavljaju kako bi dali hvalu Bogu. A hostija se čuva u posebno lijepom liturgijskom predmetu pokaznici. Na toj pokaznici uvijek se nalazi mali stakleni otvor kroz koji se može vidjeti sama hostija. A djeca toga dana imaju posebnu ulogu, osobito prvopričesnici koji su prethodno prvi puta imali priliku primiti u svoje tijelo Tijelo Kristovo. Oni tada sudjeluju u procesiji, noseći svoju najsvečaniju odjeću, i bacajući latice cvijeća ukrašavaju put Isusu Kristu.

Izvor:
Svjetlo riječi