Objavljeno:
25. 09. 2022. 09:00
Glavni oltar u crkvi sv. Ivana Krstitelja, Kraljeva Sutjeska

Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, u razdoblju austrougarske uprave u BiH, podignute su brojne crkve u franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj. Njih su u duhu historicizma projektirali arhitekti pristigli s novom vlašću, ponajviše Josip Vancaš i Karlo Paržik (Pařík).

Marko Karamatić

Potrebama za bogoslužnom opremom, kao što su oltari, propovjedaonice, krstionice, kipovi i slike svetaca, postaje križnoga puta i slično udovoljavale su drvorezbarske umjetničko-obrtne radionice u južnotirolskim gradovima St. Ulrich (Ortisei) i St. Christina koji pripadaju dolini Gröden, odnosno Val Gardena u Italiji.

Zahvaljujući višestoljetnoj tradiciji rezbarstva Tirol je postao središtem izrade crkvene opreme 19. stoljeća. Nastao je niz obiteljskih umjetničko-obrtnih drvorezbarskih radionica u kojima je, uz članove obitelji, bilo i do dvadesetak zaposlenika. Takve su radionice Insam & Prinoth / Ferdinand Prinoth (osn. 1820.), zatim Josef Rifesser (1872.), Ferdinand Stuflesser (1875.), Leopold Moroder (1876.), Franz Schmalzl, Josef Runggaldier. U to ugledno središte drvorezbarstva na poduke su dolazili i pojedinci iz drugih krajeva među kojima i hrvatski kipar Ferdo Ćus (1891. – 1914.). Iz toga su kruga proizišli i neki kasnije ugledni umjetnici: kipari Josef Beyrer, Josef Knabl – predavač na münchenskoj Akademiji, Josef Gasser, Engelbert Westreicher i dr.

Drvorezbari su u radu ponajviše koristili crnogorično drvo limba, zatim lipovinu, jelovinu i krušku. Pri vanjskom ukrašavanju koristili su uljane boje i zlatne listiće.

Sve do 1860-ih drvorezbarski proizvodi uglavnom su tipski bez individualnoga umjetničkog pečata. To se stanje pomalo mijenja obrazovanjem pojedinaca na likovnim akademijama u Beču i Münchenu. Oni se ugledaju u renomirane umjetnike i prema njihovim djelima rade crteže koje koriste nakon povratka. Istina, sve izrazitijim nastojanjem da se „umjetnički obrt obnovi profesionalnim školovanjem postignuta je tehnička savršenost, ali prožeta duhom industrijaliziranog doba” (Olga Maruševski, „O vrednovanju i čuvanju neostilske crkvene opreme – u povodu obnove u ratu oštećene župne crkve Sv. Križa u Sisku”, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, Zagreb, 20/1996., str. 152). S druge strane u tirolskoj dolini se neobično uvećao broj rezbara – čak 330 registriranih, no tek je mali broj njih dosegnuo umjetničku razinu. Slabijoj umjetničkoj kvaliteti pridonosila je također i brzina rada uvjetovana velikom potražnjom.

U crkvama u BiH i Hrvatskoj najviše je radio Ferdinand Stuflesser (1855. – 1926.). On je bio školovani kipar. Likovno se obrazovao kod Josefa Knabla na Akademiji u Münchenu, posvetivši se posebno usavršavanju u sakralnom kiparstvu. Opremio je na području Austro-Ugarske Monarhije velik broj crkava „oltarima ponajviše u neoromaničkom i neogotičkom stilu, a pripadajuće kipove svetaca izradio većinom sam”, usto „vješto je izrađivao i reljefe” za oltare. (Irena Kraševac, „Tirolska sakralna skulptura i oltari  na prijelazu iz 19. u 20. st. u sjevernoj Hrvatskoj”, Anali Galerije Antuna Augustinčića, 26/2006., str. 11). Likovnoj javnosti svoja je djela predstavio na izložbi crkvene umjetnosti u Beču 1887. godine.

Stuflesser je 1875. utemeljio umjetničko-obrtnu tvrtku, zaposlio nekoliko projektanata, 16 drvorezbara i osam stolara. Njima treba pribrojiti i stotinu drvorezbara i ornamentalista koji su za tvrtku radili u vlastitim prostorijama, kao i dvadesetak slikara i specijalista za pozlatu. Između 1880. i 1914. tvrtka je imala toliko narudžbi da je tijekom jedne godine izradila 70 oltara. I danas djeluje pod imenom Ars Sacra 1875 Ferdinand Stuflesser koju vodi peta generacija obitelji Stuflesser – braća Filip i Robert.

Prema novijoj evidenciji iz te tvrtke, opremu za crkve radili su u najmanje 150 sakralnih prostora u Hrvatskoj i u oko 25 u Bosni i Hercegovini, pretežno na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Spominjemo kao kuriozitet da je u tvrtki Stuflesser, po narudžbi župnika iz Ploča, izrađen brončani kip Franje Tuđmana koji je 2015. postavljen ispred župne crkve, a godinu ranije kipovi sv. Petra i Pavla na vrh crkve.

U crkvama Bosne Srebrene

U franjevačkim crkvama pretežno je radio Ferdinand Stuflesser: crkva sv. Ante u Sarajevu (1913.): četiri bočna oltara s kipovima: Presvetog Srca Isusova, sv. Franje, Bezgrešnog Začeća, sv. Benedikta, propovjedaonica, 14 postaja križnog puta. Crkva sv. Franje u Gučoj Gori (1896.): pet oltara s kipovima i reljefima; crkva Duha Svetoga u Fojnici (1894.): glavni oltar s palom u sredini, s kipovima dvaju franjevačkih svetaca, po dva anđela i arkanđela i dva putta te četiri bočna oltara s kipovima, krstionica, propovjedaonica s baldahinom i reljefima evanđelista, Raspelo, kip Bogorodice. Crkva sv. Petra i Pavla u Tuzli (1894. – 1902.): dva oltara s kipovima; crkva sv. Ante u Busovači: (oko 1900.) glavni oltar s kipom; bočni oltar s kipom (sv. Anto). Crkva sv. Ilije u Zenici: (1906./09/10) glavni oltar s reljefnom palom i kipovima; tri bočna oltara s kipovima; propovjedaonica s reljefima; crkva sv. Ante Bugojno (1892. – 1912.) oltar s kipovima. Crkva sv. Jurja u Gornjoj Grabovici – Tuzla (1894.): kip sv. Jurja; crkva Uznesenja Marijina Sanski Most (1898.): oltar s kipovima; crkva sv. Ilije u Kiseljaku (1901.): glavni oltar s kipovima, postaje križnoga puta. Crkva sv. Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci (1905./10): glavni oltar s kipovima sv. Ivana Krstitelja, sv. Franje, sv. Klare, četiri bočna oltara, propovjedaonica s reljefima četiriju evanđelista, skulpture dvaju anđela. Crkva sv. Mihovila u Varešu (1906.): glavni oltar sv. Mihovila s kipovima sv. Stjepana, sv. Blaža, nekoliko anđela, reljefi četiriju evanđelista na antependiju oltara, propovjedaonica s baldahinom s likovima franjevačkih propovjednika; postaje križnoga puta u reljefima; dva bočna oltara Gospin i sv. Ante s po dva kipa i po dva reljefa; crkva sv. Marka na Plehanu (1908. – 1915.): tri oltara s kipovima; propovjedaonica; krstionica; crkva Uznesenja Marijina u Rami / Šćitu (1903.- 1909.): glavni oltar i dva bočna – svi s kipovima; crkva sv. Katarine u Kreševu (poč. 20. st.): tri bočna oltara s kipovima.

Dio navedene crkvene opreme nije sačuvan. Ratna razaranja, gradnja novih na mjestu trošnih crkava te umjetnička obnova interijera, bili su razlozi da su Stuflesserovi radovi uklonjeni ili uništeni u crkvama u Kreševu, Gučoj Gori, Sarajevu, Plehanu, Tuzli, Rami / Šćitu i Kiseljaku.

Od drugih Tirolaca u Bosni su radila još tri rezbara. Ferdinand Prinoth je za crkvu na Gorici / Livno (1907./08.) izradio glavni oltar s kipovima sv. Petra i Pavla, sv. Ilije i sv. Jurja, reljefima Abrahama, Melkisedeka i Posljednje večere; Franz Schmalz lkipove sv. Ivana Ev., i sv. Franje u Brestovskom, oltar u Bugojnu (?); fra Klarenz Hemmerlmayr oltare u Visokom (prilikom obnove uklonjeni) i u Brestovskom te oltare i propovjedaonicu u Docu.

Na koncu, možemo zaključno reći da je tirolska neostilska oprema u izvedbi visoko tehnički usavršena, a u ponekim ostvarenjima i s umjetničkim nadahnućem. Ipak, ona danas ima ponajprije kulturno-povijesnu vrijednost!

Izvor:
Svjetlo riječi