Objavljeno:
14. 05. 2021. 15:30

Goslar pamti burnu povijest, a uspon je doživio kada je Achen započeo gubiti primat. Tada Goslar postaje kraljevska, a potom i carska prijestolnica, te ima kontinuitet više od tisuću godina povijesti. 

Dalibor Ballian

Jedan od najljepših gradova Njemačke zasigurno je Goslar, smješten u središnjem dijelu ove zemlje. Grad je na sjevernom rubu Hartzinskoga masiva, a uz njega teče rijeka Okers pritokom Abzucht. Potoci Dörpke i Gelmke također se slijevaju iz podnožja Harza u grad i čine mrežu manjih rastoka u Goslaru te se ulijevaju u Abzucht.

Planinski dio Goslara i okolice karakteriziraju siromašna kisela tla nastala na škriljcima, dok je ravničarski dio bogat glinenim tlima pogodnima za poljoprivredu, a prije svega za uzgoj repe. Inače, cijela okolica bogata je šumama koje su poznate kao Hildesheimske šume, na sjeveroistoku su šume Harlyi, nalazimo ih uz rijeku Oker. Prema jugu se uzdiže planina Rammelsberg, a na njoj dominiraju šume četinjača i listača.

Dinamična povijest

Goslar pamti burnu povijest, a uspon je doživio kada je Achen započeo gubiti primat. Tada Goslar postaje kraljevska, a potom i carska prijestolnica, te ima kontinuitet više od tisuću godina povijesti. Pored političke, grad je imao i ekonomsku moć kojoj je vjerojatno doprinijelo otkriće ležišta rude srebra i bakra, pa se u gradu utemeljuje najveće i najsigurnije sjedište vlasti čime dobiva primat nad ostalim gradovima ondašnje Njemačke. Nakon toga je stoljećima bio omiljeno sjedište vlasti i istovremeno središte kršćanstva. O tome svjedoče stare carske palače, kao i podatak da su grad krasili zvonici s 47 crkava, kapela i samostana po čemu je grad prozvan „Rim sjevera”. Imao je utvrđene obrambene zidine oko srednjovjekovnoga grada u vidu zemljanih nasipa i kula, zidova, bastiona i odjeljenja što je bio dokaz sposobnosti grada da se dugo i uspješno brani. U 16. stoljeću Goslarove su se zidine pojačale posljednji put dok su kapije postale istinske tvrđave. Neke su danas ukrasi grada.

Istovremeno s izgradnjom carske palače u podnožju je sagrađena katedralna crkva sv. Šimuna i Jude koja je tijekom sljedećih desetljeća bila uzor brojnim romanskim crkvama u okolici i regiji. To je bilo razdoblje velikoga utjecaja kraljeva i careva na crkvenu politiku, a mnogi su lokalni stanovnici postigli najviše crkvene položaje postajući biskupi ili savjetnici kraljevskoga dvora.

Današnji je pogled na gradski pejzaž nešto drukčiji zbog novih pet velikih župnih crkava i restaurirane carske palače zbog čega se bitno razlikuje od prvotnoga pogleda, ali je i dalje dojmljiv i impresivan. Od palače prema gradu vode brojne šire i uže ulice od kojih su mnoge krivudave i uske, ali su sve kaldrmljene i pričaju svoju priču. Ulice povezuju kuće koje su pak svojom arhitekturom i stilom gradnje specifične ne samo u Njemačkoj nego i u cijelom svijetu. Kao građevni materijal korišten je hartzinski škriljac.

Carska palača građena je u romaničkom stilu i predstavlja jednu od najstarijih građevina. Nalazi se u podnožju planina Rammelsberg, a u padinama iza nje nalazili su se rudnici koji su bili aktivni do kraja osamdesetih godina prošloga stoljeća. Prilikom ujedinjenja Njemačke, u doba romantizma, palača je preuređena te je dograđena velika terasa za primanja. Danas je palača restaurirana i dostupna turistima. Gašenjem rudnika, i rudnik i Stari grad Goslar uvršteni su na UNESCO-ov popis svjetske kulturne i prirodne baštine. Inače, staru romaniku kasnije mijenja gotika, pa pored čisto gotičkih građevina, nalazimo i građevine s prijelazom iz romanike u gotiku.

Goslar tijekom vremena

U širem području grada i regiji Harz rudarstvo je ostavilo velikoga traga na okolicu zbog nagomilanih šljačišta i iskopanih rovova u tlu. Zbog industrijalizacije i prerade rude šume u Harzu su se promijenile dok su autohtone šume bukve i hrastova nestale, a podignuti umjetni nasadi, odnosno šume smreka.

Poznato je kako rudarstvo oko Goslara nije bilo vezano za zadnjih tisuću godina, nego da su stari Germani još prije tri tisuće godina vadili i prerađivali rudu da bi za njemačkih kraljeva prije tisuću godina, za kralja Ottona i njegovih nasljednika, započelo sustavno kopanje rude. U 11. stoljeću Heinrich II. preselio je kraljevski tron iz Werla u Goslar, u tadašnje ekonomsko središte u nastajanju, da bi ga Heinrich III. još više proširio.

Tijekom 11. i 12. stoljeća Goslar je bio jedno od najvažnijih sjedišta kraljevstva te su ga posjećivali okolni vladari u raznim prigodama. U tom razdoblju u Goslaru su održane 23 carske krunidbe i zabilježeno je stotinjak posjeta kraljeva i careva. Nakon posljednjega kraljevskoga posjeta, a posjetio ga je nizozemski kralj Wilhelm, oko 1253. godine, grad evoluira u slobodni carski grad i postaje jedan od ključnih članova Hanseatske lige, a koji se nije nalazio na obalama mora. Nakon toga Goslar prolazi različite faze razvoja i stagnacija, mijenja vladare, a značajno je stradao tijekom reformacije i tridesetogodišnjih ratova nakon kojih ima drugorazrednu ulogu. O njegovu značaju svjedoči podatak o proizvodnji piva, a u 17. stoljeću više od 380 objekata imalo je pravo kuhanja piva.

Tijekom povijesti bio je podijeljen na četvrti, a one su bile organizirane tako da je svaka bila s drukčijim zanimanjima: bile pekarske, rudarske, kožarske i slične četvrti grada, a ta slika grada zadržala se i do danas. U tom je razdoblju grad dobio Gradsku vijećnicu Rathaus s kućom Huldigungssaal i Kaiserworth koje dominiraju tržnicom. Među svim četvrtima rudarska je bila najveća i u njoj je živjela većina rudara. Kuće su građene od kamena i drva, a poznate su kao Brusttuch te jasno pokazuju bogatstvo svoga graditelja, odnosno njegov društveni status.

Crkve podignute u doba romanike s vremenom su proširene i obnovljene, a gradske utvrde su tijekom stoljeća mijenjane i ojačavane s razvojem vatrenoga oružja. Danas je većina tih crkava izgubljena, ostale su najznačajnije, a njihov gubitak je bio najveći za vrijeme reformacije i tridesetogodišnjega rata. Danas je većina crkava protestantska, dok su katolici zadržali samo jednu.

Grad predstavlja pravi živi muzej jer su svi objekti od povijesne važnosti i danas u funkciji, pa su tako stari mlinovi stambeni objekti, a rudarske nastambe su moderni apartmani s izvornim eksterijerom.

Izvor:
Svjetlo riječi