Objavljeno:
30. 11. 2022. 14:45

U rezidenciji u Izraelu koja se nalazila u blizini Khirbatal-Minya, Ummayadske palače sagrađene u 8. stoljeću na obalama Galilejskoga mora, arheolozi su otkrili ranosrednjovjekovne mozaike. Mozaici su pronađeni u naselju u kojem su živjeli kršćani ili židovi mnogo prije nego što je palača izgrađena.

Uz pomoć geomagnetskih površinskih istraživanja i naknadnoga praktičnog kopanja, tim za iskapanja sa Sveučilišta Johannes Gutenberg Mainz (JGU) otkrio je nova nalazišta na mjestu na kojem je izgrađen Khirbatal-Minya na obalama Galilejskoga mora. Direktor lokaliteta i arheolog profesor Hans-Peter Kuhnen kazao je da su „ovoga puta iskapanjima osvojili jackpot” jer su otkrili da je umajadski kalif Al-Walid I. (705. – 715.) naručio izgradnju svoje palače (koja je uključivala džamiju i 15 metara visok prolazni toranj) ne na praznoj i nenaseljenoj parceli na obali Galilejskoga mora već uz („i s kojim će s poštovanjem koegzistirati”) prethodno naseljeno područje.

Tijekom iskopavanja, arheološki tim iz Mainza pronašao je na ovom mjestu kamene strukture s ožbukanim zidovima, šarene srednjovjekovne podove od mozaika i (kao što je uobičajeno za ovakva nalazišta) cisternu za vodu za kućnu upotrebu. Biljke prikazane na jednom od mozaika posebno su izvanredne jer imaju duge, zakrivljene stabljike tipične za one koje su također prikazane u mozaicima sa scene iz Nila nastalim od 5. do 6. stoljeća. Mozaičke slike flore i faune podrijetlom iz doline Nila simbolizirale su životvornu snagu moćne rijeke s njezinim godišnjim poplavama koje jamče plodnost egipatskoga tla. To objašnjava zašto su i kasnoantičke crkve, poput one u obližnjoj crkvi Umnažanja u Tabghi, te raskošne nastambe u kasnoantičkim gradovima bile ukrašene mozaicima s nilskim prizorima.

Nedavno otkriveni mozaik, zajedno sa srodnim keramičkim nalazima koji datiraju iz 5. do 7. stoljeća, pokazuje da je naselje na obalama mora već bilo u usponu stoljećima prije nego što su započeli radovi na kalifovoj palači. Njegovi prvobitni stanovnici bili su ili kršćani ili židovi, a kasnije im se pridružila mala islamska zajednica.

U blizini je tim iz Mainza otkrio i kamenu peć koja se koristila za preradu šećerne trske. Iako je šećerna trska predstavljala jedan od najvećih poljoprivrednih izvoznih artikala Svete Zemlje iz razdoblja ranoga srednjeg vijeka i donosila znatno bogatstvo za zemljoposjednike, ogromne količine vode bile su potrebne za njezin uzgoj, dok su velike količine drva bile potrebne za rad vrenja peći. Rezultat je bila velika erozija tla i ekološka katastrofa od koje se područje oko mora nije u potpunosti oporavilo ni do 20. stoljeća.

Ovaj istraživački projekt prvotno je zamišljen kao sredstvo osposobljavanja studenata za terensku arheološku nastavu, a na koncu je donio velike i važne rezultate. Provedeno je uz potporu Izraelske uprave za antikvitete, a financirali su ga Zaklada Fritz Thyssen, Zaklada Axel Springer, Zaklada Santander i Njemačka služba za akademsku razmjenu (DAAD).

Izvor:
Medievalists.net / Svjetlo riječi