Objavljeno:
24. 11. 2022. 11:45
Božo Lujić

Koraće je dražesno mjesto smješteno između Save i Ukrine koje ga miluju i istodobno pripovijedaju o prošlim vremenima i povijesti što se tu događala: o ljudima koji su tu skromno živjeli, marljivo radili, čvrsto vjerovali, Bogu se molili i mirno umirali okruženi najmilijima i njihovom ljubavlju. Zaklapali su oči nezabrinuto i spokojno, jer su iza sebe ostavljali brojnu obitelj u koju su ugrađivali poštenje, rad, vjeru i molitvu.

Marija u Koraću

Znali su isto tako da nad njihovim krajem i nad njima bdije Marija, Isusova ali i njihova majka, i da ih neće ostaviti njezina majčinska ljubav koja je bila potvrđena na taj način što ju je Bog uzeo u svoju zajednicu. Bili su svjesni da je i Marija bila obična židovska djevojka koja je povjerovala Bogu i prihvatila njegov poziv da se uključi u Božji plan spasenja. Rodila je Sina i darovala ga Bogu i ljudima ne shvaćajući uvijek što se na njegovu životnom putu događalo, ali je nepokolebivo stajala uz svoga Sina vjerujući da je Bog u njemu i s njime.

Zbog toga su ljudi ovoga kraja dolazili k Mariji i molili se pred njezinim kipom: da im pomogne u njihovu tegobnu životu. Žene su dolazile i suznim očima i otvorena srca molile Mariju za svoju djecu, za njihovo zdravlje, za njihovo poštenje, za njihovu budućnost. Molile su Mariju i za svoje muževe s kojima nije bilo uvijek lako. Naime, pritisnuti tegobama života i siromaštvom ti su ljudi često posezali za sredstvima kojim su trenutačno uklanjali brigu, ali su isto tako njima nerijetko i narušavali toliko potrebni sklad u obiteljima. Molile su, konačno, i za sebe da izdrže na svom životnom putu i ostanu vjerne Bogu, obitelji i narodu.

No Mariji su dolazili i djevojke i mladići moleći od nje pomoć za svoju budućnost i za svoje buduće obitelji. Znali su da je Marija majka koja će ih čuti, razumjeti, uslišati i pomoći. Oko Marije su se tiskala i djeca, jer su u njoj osjetili blizinu i toplinu majke koja ih voli. Mariji su se utjecali i ljudi u zrelim godinama stavljajući pod njezinu majčinsku skrb svoje brojne obitelji.

A Marija je bdjela nad ovim krajem i njegovim stanovnicima i svojom majčinskom pomoći bila u svim nevoljama i tegobama ljudi ovoga kraja. A one nisu bile ni male, ni rijetke. Bolest i siromaštvo, nepravde i razna tlačenja pritiskali su ovaj kraj stoljećima. Ratovi i razne vojske koje su prolazile ovim područjem samo su povećavale jad i nesreću tih ljudi.

Marija svjedokinja ratnih strahota

A doista su ovuda prolazile rane vojske. I nijedna nije bila laka, jer vojska je vojska, a rat je rat. Događale su se pojedinačne pljačke, pa i poneko ubojstvo, ali ipak se znao neki red i u tom neredu. Međutim, dogodi se i ovaj najnoviji rat. Ljudi ga ovoga kraju nisu ni željeli ni izazvali, ali im se navalio na leđa kao breme kojega nisu uspijevali zbaciti. Branili su svoj kraj i nisu bili kukavice. Ali kraj je pod čudnim okolnostima pao, pa su ljudi potražili spas s onu stranu Save.

I dogodilo se tada nešto što se u dugogodišnjoj povijesti nije nikada zbilo u ovom kraju. Nitko u ovome kraju nije ostao, a nova «vojska» u neopisivoj mržnji opljačkala je i razrušila sve do jednu kuću i porušila i obeščastila crkvu, njezine oltare, njezine slike i kipove. Bile su tu lijepe i bogate kuće. Bila je tu lijepo i moderno uređena crkva koja je dobro odgovarala ponosnim ljudima ovoga kraja. Iza te «vojske» ostala su zgarišta i ruševine koje su bile nijemi svjedoci protiv onih koji su to učinili, jer to se ne može zanijekati i to se ne može ničim opravdati.

No ikako je cjelokupni kraj bio zavijen u crno, iako su ruševine ukazivale na mržnju koja se razlila ovim krajem, iako su njegovi stanovnici bili s onu stranu Save, ipak je Marija ostala u tom kraju kao majka koja traži i zove svoju djecu koje tu više nema. Oko njezine glave sada nije bila više bijela nego crna marama, a u njezinim očima bile su suze – one iste suze koje su nekoć nezaustavljivo tekle dok je pratila svoga sina na Kalvariju i gledala kako ga ljudska mržnja razapinje i ubija. Obilazila je po ruševinama kuća i crkvi i čudila se da to mogu učiniti ljudi koji se nazivaju sljedbenicima njezina Sina i koji se hvale da nju časte kao svoju majku. U svome majčinskom bolu pozvala je svu svoju djecu da joj se vrate: pozvala je one koji su rušili i ubijali da to više ne čine, a one koji su otišli pred valom mržnje i nasilja da se ponovo vrate u ovaj kraj kako bi ponovo odjeknula pjesma ovim krajem, kako bi se ponovo čuo smijeh i zvonki glasovi djece i mladeži u ovom kraju.

Marija čeka i poziva svoju djecu

Marija, kao naša majka, čeka svoju djecu da joj se vrate iz daleka svijeta spremna uvijek iznova ispružiti svoju ruku zaštitnicu kako bi ponovo u tople dane sredinom mjeseca kolovoza oko njezina svetišta dolazili djeca, djevojke i mladići, žene i zreli muževi, starice i starci i kako bi tu svi zajedno u molitvi njezinu Sinu i preko njega u molitvi Bogu molili i za one koji su zlo nanijeli ljudima ovoga kraja, ali i za novu budućnost koja se otvara njegovim stanovnicima.

Marija ima iskustvo majke kojoj je ljudska mržnja i uskogrudnost ubila Sina, ali Marija ima također i iskustvo da mržnja nema zadnju riječ u životu, da smrt nije ona zadnja granica nego da je Bog u kojega je i ona vjerovala Bog života i na strani života. Zato se i ona zalaže za život te pomaže onima koji se bore da se život ne utrne pred mržnjom smrti. Zato njezin glas odjekuje posavskom ravnicom kojim poziva svu svoju djecu da joj se izdaleka vrate i ožive ovaj kraj.

I kad god prođem ovim posavskim krajem, čujem Marijin zov i osjećam Marijinu blizinu i prisutnost koja se poput toplih sunčanih zraka kreće tim područjem i koja se raduje svakome svome djetetu koje se vratilo iz tuđine. Njezino majčinsko srce kuca još većom ljubavlju nego ranije. Kao što se i zemaljska majka raduje svojoj djeci koja se odazivaju na njezin zov ljubavi, tako i Marija zove i raduje se kad joj djeca čuju glas – i odazovu se. Marija zove, čeka, nada se i vjeruje. Po tome je i postala velikom, po tome je i postala Isusovom majkom i našom Majkom. Samo hoćemo li čuti njezin glas i odzvati se?!

(Iz knjige „Odjeci iz zavičaja duše”)

Naručite odmah svoj primjerak knjige:
https://knjizara.svjetlorijeci.ba/product/odjeci-iz-zavicaja-duse/

Izvor:
Svjetlo riječi