Objavljeno:
25. 09. 2020. 08:30

Na inicijativu Vijeća sa sredstva društvenog priopćivanja Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, u nedjelju, 27. rujna 2020. u svim crkvama širom Bosne i Hercegovine molitveno je obilježen 54. Svjetski dan sredstava društvene komunikacije koji se, u skladu s odlukom Biskupske konferencije u Bosni i Hercegovini iz 2003. godine, umjesto u mjesecu svibnju, obilježava u BiH u posljednju nedjelju u mjesecu rujnu.

Predsjednik spomenutog Vijeća mons. Tomo Vukšić, nadbiskup koadjutor vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH, predvodio je te nedjelje Svečano Euharistijsko slavlje u nekada jako oštećenoj i potom lijepo obnovljenoj župnoj crkvi Presvetog Srca Isusova u župi Potoci odnosno Bijelo Polje pokraj Mostara. Osim mjesnog župnika don Josipa Galića, u koncelebraciji bili su članovi Vijeća za medije: ravnatelj mjesečnika Hercegovačke franjevačke provincije „Naša ognjišta“ fra Gabrijel Mioč, ravnatelj Radio Marije BiH p. Mato Anić iz zajednice Družbe Isusove u Sarajevu, ravnatelj mjesečnika Franjevačke provincije Bosne Srebrene „Svjetlo riječi“ fra Janko Ćuro i generalni tajnik Biskupske konferencije BiH i glavni urednik Katoličke tiskovne agencije BK BIH mons. Ivo Tomašević.

Svetu misu izravno je prenosila RTV Herceg-Bosne, a signal je preuzela Radio Marija Bosne i Hercegovine i pojedine druge radiopostaje. Svetu misu medijski su popratile: ekipa Federalne televizije predvođena urednicom religijskog programa, teologinjom Marinom Knežević, zatim Katolički tjednik i Nedjelja.ba te KTA BK BiH koja je i ove, kao i ranijih godina, tehnički uredila prigodne materijale za ovaj Dan medija.

Liturgijsko pjevanje tijekom Mise vrlo skladno animirao je Mješoviti župni zbor Potoci pod ravnanjem Školske sestre franjevke Provincije Svete Obitelj Mostar s. Bibijane Ćurlin.  

Prije početka Mise župnik Galić izrazio je veliku radost cijele župe što se u njihovoj župi na poseban način obilježava ovogodišnji 54. Svjetski dan sredstava društvene komunikacije. Riječi pozdrava uputio je nadbiskupu Vukšiću, svećenicima i svim predstavnicima medija kao i svima koji su Misno slavlje pratili putem medija. Pojasnio je da su Potoci jedno od više mjesta Bijelog Polja koje je dolina sjeverno od Mostara do salakovačkog jezera na rijeci Neretvi. Spomenuo je da rijetki bjelopoljski romantičari tumače sam naziv Bijelog Polja po beharu trešanja koje cvatu u proljeće, ali da ipak naziv Bijelo Polje vjerojatno dolazi od neretvanskog kamena oblutka koji se bijeli ispran od kiše ili pak od slane-leda koja bi u zimskom periodu u jutarnjim satima prekrivala cijelu dolinu. „Naša katolička zajednica obitava u Bijelom Polju već stoljećima. Današnja župna crkva izgrađena je u 1912. godine i nasljednica je ne samo one srednjovjekovne crkve na obližnjim Humima, nego i ostalih pet crkava iz rimskog vremena čije ostatke nalazimo u bjelopoljskim mjestima: Sutini, Livču, Grčinama-Potoci i Donji Jasenjani. U na području župe se od 1910. godine nalazi i samostan časnih sestra franjevaka. Ovo je sredina u kojoj žive tri naroda i tri vjere. Nažalost opterećeni smo teškim povijesnim bremenom i nastojimo živjeti dostojanstveno jedni pored drugih. Mediji su najmoćniji stvor na zemlji. Dovoljno su moćni da da nevine učine krivim, a krive nevinima. Znajući tu moć molimo medije koji su nezaobilazni u preobrazbi našeg društva da se uzdignu iz trenutne političke obezglavljenosti, jalovosti i sterilnost i da promiču ljudske vrjednote koje zaslužuje izmučeni i napaćeni čovjek naše domovine“, poručio je župnik Galić.

Nadbiskup Vukšić uputio je prigodnu propovijed pod naslovom: „Srce i riječ su sredstva Božje komunikacije s ljudima, a ljubav i istina njezin sadržaj“. „Tijekom svoga postojanja ljudi su izumili i koristili mnogo načina komuniciranja. Među svim tim načinima pripovijedanje je svakako najstariji oblik davanja i stjecanja informacija i znanja. I dugo je to bio jedini način. I sve do danas je najčešći i najrašireniji, a možda i najkorisniji i ljudima najdraži. Nikada pripovijedanje, kao čovjekova potreba, nije nadmašeno ni prestalo. A živi i u naše vrijeme, kad su novi načini komunikacije među ljudima dosegli nevjerojatna i začuđujuća ostvarenja. Objašnjenje te pojave ima jednostavnu psihološku i društvenu podlogu u tomu što je jedna od najvećih čovjekovih potreba da pripovijeda i osobito da sebe pripovijeda, odnosno da se priopćava drugima, ali jednako i drugi njemu, i da pri se tomu osjeća uzajamna blizina sugovornika“, kazao je nadbiskup Vukšić koji je potom podsjetio da je, vođen riječima iz starozavjetne knjige Izlaska: 'Da možeš pripovijedati svome sinu i svome unuku' (Izl 10,2), papa Franjo ovogodišnju svoju poruku za Dan sredstava društvene komunikacije posvetio upravo pripovijedanju kao jednom od osnovnih načina komunikacije među ljudima.

„Dapače, čovjeka se može definirati i kao biće koje pripovijeda. A to znači da priče, koje slušamo, ostavljaju trag drugih u nama, dok priče, koje pripovijedamo, ostavljaju naš trag u drugima. Po njima nam se drugi priopćava i postaje bliži, a mi drugima. Čovjek ima potrebu pripovijedati o sebi, zaodjenuti svoj život u priču. I slušati o drugomu. Priopćavati se uzajamno. Tako ljudske priče imaju zajednički tkalački stan i pređu: njihova struktura predviđa junake, uključujući i one obične, svakodnevne, koji se, slijedeći svoj san, hvataju u koštac s teškim situacijama i bore protiv zla, vođeni snagom, koja im ulijeva hrabrost i snagu ljubavi. Čovjek je po naravi pripovjedač, jer je biće u nastajanju pa je tako i njegova životna priča stalno u nastajanju. I Bog je sebe i svoj plan s ljudima zaodjenuo u priču, koju nazivamo objava. Da bi ga ljudi mogli upoznati i razumjeti, o sebi im je pripovijedao djelima i riječima. Odnosno, kako čitamo u poslanici Hebrejima: 'Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima' (Heb 1,1). I pri tomu mnogo puta ih je pozivao, da drugima pripovijedaju o njemu“, rekao je nadbiskup Vukšić podsjećajući na riječi pape Franje iz spomenute Poruke da je „Sveto pismo priča nad pričama“ te da „svojom riječju Bog sve poziva na život, a kao vrhunac stvara muškarca i ženu kao svoje slobodne sugovornike koji zajedno s njim oblikuju povijest0.

„Isus je, dakle, Riječ Božja. Vjerodostojan Riječ koja pripovijeda istinu. A sva Božja ljubav, koju je Isus obznanio, proistekla je iz njegova božanskog Srca. Odnosno, Riječ i Srce su dva sredstva Božje komunikacije s ljudima, a ljubav i istina njezin sadržaj. I prikladno je i potrebno podsjetiti na to dvoje – Srce i Riječ – osobito danas, kad obilježavamo Svjetski dan sredstava društvene komunikacije ovdje u crkvi Presvetoga Srca Isusova koja i postoji, kao i svaka druga, samo zato da se u njoj naviješta ljubav i istina… Dok molimo da Bog pobijedi na bojnom polju svakoga ljudskog srca, u ovom hramu moramo ponoviti, da su vjerodostojna Riječ i Srce puno ljubavi Isusova sredstva i sadržaj njegove komunikacije s ljudima. Pouka je to i obveza za sve ljude u privatnom i javnom životu, što se u ovom trenutku odnosi osobito za sudionike skorašnje predizborne kampanje. I poziv za djelatnike na području sredstava društvene komunikacije, da se u svom poslu služe vjerodostojnom riječju i da pripovijedaju istinu u ljubavi te tako porade da sve uzraste do prave mjere (usp. Ef 4,15). Poziv je to i obveza na odgovornost za svaku izgovorenu riječ svima koji, na bilo koji način, sudjeluju u javnom životu društva“, kazao je nadbiskup Vukšić izričući zahvalu „župniku don Josipu i svim vjernicima župe Bijelo Polje za gostoljubivost i svjedočenje vjere“.

„A vama, dragi vjernici, čestitamo i zahvaljujemo također zbog upornog odbijanja da progonstvo, kojemu ste bili izloženi, bude konačno stanje i radujemo se s vama zbog povratka te ponovne izgradnje domova i župe. Vi ste svijetao primjer uspjeloga povratka. Svojim današnjim dolaskom željeli smo vas u tomu i skromno podržati i, posredovanjem sredstava društvene komunikacije, pokazati da takav primjer postoji. Bog vas blagoslovio! I neka na bojnom polju vaših srdaca uvijek pobijedi Bog“, poručio je nadbiskup Vukšić uzdižući molitvu Bogu „da svi djelatnici u sredstvima društvene komunikacije, svi kršćani, svi ljudi i svaka vlast dadu svoj doprinos za izgradnju i učvršćenje stvarnoga zajedništva i sloge među ljudima“.

Poslije propovijedi nadbiskup Vukšić krstio je malu Anu. Na kraju Misnog slavlja nadbiskup Vukšić pohvalio je dva pjevanja koja su se mogla čuti tijekom Mise: vrlo skladno i lijepo pjevanje župnog zbora i još ugodnije „pjevanje“ odnosno povremeni plač male Ane i druge male djece koje su majke i očevi donijeli u svom krilu ističući da su oni budućnost naroda i jamstvo da će i ubuduće živjeti ova župna zajednica te da će iz tih redova doći u budući pjevači u župnom zboru. 

Nakon Svete mise prisutni medijski predstavnici uzeli su izjave nadbiskupa Vukšića, a potom je za zajedničkim stolom uslijedilo ugodno druženje, a prisutni medijskih predstavnika s nadbiskupom Vukšićem i župnikom Galićem. (kta)

Izvor:
Svjetlo riječi