Objavljeno:
22. 01. 2021. 10:00

Neki kralj bio u velikom prijateljstvu s vojvodom čija vojvodina mu bijaše u susjedstvu. U znak svojega prijateljstva i odanosti pošalje mu kralj najglasovitijega i najboljega liječnika svoga kraljevstva, da mu se nađe pri ruci u slučaju bolesti, bilo kod samoga vojvode bilo kod njegovih podanika.

Vojvoda primi liječnika potpuno prijateljski i s naklonošću. Ta, to bi već bio učinio iz same uljudnosti prema kralju koji mu ga poslao! Ali prolazili su tjedni i mjeseci, a nitko se nije obraćao k liječniku ni za pomoć ni za savjet. Nitko nije trebao njegovu uslugu. Bilo to čudno liječniku, pa će jednoga dana vojvodi:

– Zašto me vaši ljudi izbjegavaju? Zašto se ne koriste mojim znanjem i umijećem? Ta, ja sam k vama došao da vam budem od pomoći!

– Dragi moj doktore, smiješeći se odgovori mu vojvoda, u mojoj zemlji ljudi jedu samo onda kada su gladni i prestaju s jelom još prije nego se posve zasite. U pogledu pića su još oprezniji.

– Sada razumijem, reče liječnik. Onda sam ja ovdje potpuno suvišan. Jer postupak vaših ljudi je najbolje sredstvo da se sačuva zdravlje i po mogućnosti što više produži život. Liječnik se spakovao i vratio nazad, jer je u tom kraju zaista bio nepotreban.

Umjerenost je zaista najbolji lijek i najsigurnije sredstvo za očuvanje zdravlja i produžetak života!

Izvor:
Kalendar Dobri pastir, 1973.