Objavljeno:
26. 03. 2021. 09:45

Nema nikakve sumnje da je Bog Četvrtom zapovijeđu namjeravao u prvom  redu zaštiti ugled, štovanje i dostojanstvo roditelja. No, mogli bismo se pitati:

  • Zar je to bilo potrebno. Ta odnos između djece i roditelja već je po samoj naravi tako usrdan da se nešto usrdnije ne može ni zamisliti. Pogledaj samo onu brižljivost kojom ptica leprša iznad gnijezda svojih mladih što u gnijezdu cvrkuću!

Gledaj onu bezgraničnu požrtvovnost na koju su roditelji spremni kad su u pitanju njihova djeca! Pogledaj onu nježnost i pouzdanje kojim djetešce pruža ručice prema svojoj majci! Sve su to divne slike koje je teško riječima dočarati. Stoga ponovo pitaš:

  • Pa zar ova veza nije dovoljna?
  • Treba li je još jače učvrstiti?
  • Očito je da nije dovoljna. No, da bismo to što bolje razumjeli, bacimo pogled i promoitrimo koji je temeljni princip roditeljskoga ugleda, ili, još bolje, odgovorimo na pitanje: Koji je temeljni princip svakog autoriteta?

 

Gdje god više ljudi živi zajedno, mora biti neki red – to je jasno. A u čemu se sastoji red? U tome da ima netko tko zapovijeda i netko tko sluša. Onoga tko zapovijeda zovemo nosiocem ugleda ili autoriteta. Može se ovdje raditi o obiteljskim stvarima,  ili o gospodarskim, crkvenim ili državnim poslovima, pa ćemo prema tome govoriti o roditeljskom, gospodarskom, crkvenom ili državnom ugledu ili autoritetu.

Autoritet i poslušnost – su dva pojma koji idu skupa, koji se međusobno popunjavaju. Ako gledamo odozgor, govorimo o autoritetu; ako gledamo odozdol, onda se radi o poslušnosti. Kada se među ljudima pokoleba poštivanje ovih dviju riječi: autoritet i poslušnost – onda se istovremeno pokolebaju i temelji ljudskoga i urednost društvenoga života. Autoritet je potreban za normalan i sređen ljudski život. Bez njega nema sređenoga društva. A sada dolazimo do jedne veoma važne činjenice, a ta je – Autoriteta nema bez Boga!

Onaj kome zapovijedamo s pravom pita:

  • S kojim pravom da mi zapovijedaš?

Otac i majka isto su ljudi kao i djeca. S kojim pravom traže od svoga djeteta da ih sluša?

Papa, biskupi i svećenici također su samo ljudi. S kojim pravom traže od svojih vjernika pokornost i posluh?

Suci, narodni predstavnici, ministri isto su ljudi kao i oni kojima sude, koje predstavljaju i s kojima upravljaju. Možemo se pitati s kojim pravom to čine?

Kraljevi, carevi, predsjednici republika i ostali poglavari država i naroda također su samo ljudi kao i njihovi podložnici. S kojim pravom ujpravljaju? Odakle im pravo tražiti pokornost i poslušnost?

  • Zar samo zato što su stariji?
  • Ili zato što su pametniji, školovaniji i učeniji?
  • To bi bila zabluda i veoma slab temelj njihove vlasti i autoriteta. Istina, možda sam mlađi, mannje učeniji, siromašniji, fizički slabiji – no ipak sam čovjek. Čovjek kao i oni. Dakle, mogu slobodno postaviti pitanje:
  • S kojim pravom? Odakle im to pravo da zahtijevaju da činim ono što oni hoće?
  • Ako se autoritet ne bi temeljio na nečem drugom, nego samo na tome da si jači od mene, pametniji, naoružaniji, stariji – onda bi to bilo pravo sile. Onda bi anarhisti imali pravo. Oni vele: svaki je čovjek jednako slobodan, stoga svaki onaj koji svoju vlast nameće drugome jest tiranin i treba ga ukloniti, pa i silom! Neka propadne svaka vlast, svaki vladar! To je, grubo rečeno, nauka anarhista.
  • Imaju li oni pravo?
  • Imali bi pravo kad nad autoritetom ne bi svjetlilo neko više svjetlo. Ukratko rečeno: kad ne bi bilo četvtre zapovijedi Božje!

Samo takvo tumačenje dostojno je čovjeka. Samo onda čovjek može sačuvati svoje dostojanstvo ako se pokorava čovjeku i sluša ga radi Boga, iz poslušnosti prema Bogu i Njegovoj zapovijedi! Znamo da se mnogi ljudi pokoravaju iz straha, poneki opet radi laskavosti i zbog kakvog lukavog računa, ukratko, iz koristoljublja. No, sve to nije dostojno čovjeka.

Stoga nije pravilan odgoj kada roditelji nestašnom djetetu, da bi ga sklonuli na poslušnost, obećavaju slatkiše, loptu, igračke, romobil i slično. To nije dobar i pravilan odgoj. Tako postignuta poslušnost i nije poslušnost. To je obična računica. To je trgovina. Prava poslušnost jest u tome da slušamo drugoga jer u volji onoga koji zapovijeda vidimo Božji autoritet, volju Božju.

Naš zaključak:

  • Ili svaki autoritet – dakle i roditeljski – ima svoj temelj u Bogu, ili uopće nema autoriteta!
Izvor:
Kalendar Dobri pastir 1977.