Početna stranica » Voljeti i biti voljen

Voljeti i biti voljen

720 pregleda

Pita djevojka mladića: „Jesi li zaljubljen u mene?” On reče: „Ne!” Ona upita: „Jesam li ti lijepa?” On reče: „Ne!” Ona upita: „Jesam li u tvome srcu?” On reče: „Ne!” Ona upita: Bi li za mnom zaplakao?” On reče: „Ne!” Kada se djevojka tužno okrenula da ode, mladić reče: „Ja nisam zaljubljen u tebe – ja tebe volim. Ti mi nisi lijepa – ti si mi prelijepa. Ti nisi u mom srcu – ti si moje srce. Ja neću za tobom plakati – ja ću za tobom umrijeti.”

Na temelju ispričanoga dijaloga između djevojke i mladića postavlja se pitnje koja je razlika između zaljubljenosti i ljubavi? Bez zaljubljenosti, bez zanosa, teško se živi. A bez ljubavi je nemoguće. Je li danas moguća ljubav poput one iz priče dječaka i djevojčice? Zapravo, kakve se slike ljubavi danas najčešće nude i koje su to poteškoće na putu ostvarenja istinske ljubavi? Što razlikuje modernu ljubav od kršćanske ljubavi? „Najvrjednije je ono što se ne može kupiti novcem”, kaže izreka, ali možemo li ovu izreku primijeniti na ljubav? Koju ljubav?

Naučiti voljeti

Svaki čovjek u sebi nosi potrebu voljeti i biti voljen, a istinski voljeti znači željeti drugome dobro, ne tražiti samo svoju sreću, nego to isto željeti i drugome. Voljeti treba naučiti, a to nije lako. Na putu do istinske ljubavi potrebno je puno strpljenja, nesebičnosti i suradnje s Bogom. Danas obilježavamo Dan zaljubljenih kojega poznajemo i pod nazivom Valentinovo i uz ovaj dan zgodno je promišljati o zaljubljenosti i ljubavi. Pišem i o jednom i o drugom jer zaljubljenost nije isto što i ljubav. Zaljubljenost može prerasti u istinsku ljubav, dok nam se kroz ljubav nudi mogućnost za ostvarenje zajedništva s drugom osobom, a istovremeno je to i „sposobnost čovjeka da nadiđe samoga sebe i svoj egoizam, te da se otvori drugoj osobi”, kaže jedna od mnogobrojnih definicija ljubavi. Sasvim pojednostavljeno – Ljubav je darivanje sebe i uvijek žrtva jer, da bismo mogli istinski ljubiti, potrebno je odreći se mnogih stvari, a ponajprije sebe samoga i davati se nesebično, ljubeći do kraja. Takvu, savršenu ljubav pokazao je Isus Krist svojom žrtvom na križu i zato kršćanska ljubav i križ idu zajedno.

Nije rijetkost čuti osobe kojima je zaljubljenost sinonim za ljubav, a još češće upravo zbog toga brkanja pojmova svjedoci smo neuspjelih veza, brakova, obitelji… Važno je shvatiti da ljubav nije samo zaljubljenost, neki prolazni osjećaj, nego je ona stvarnost koju učimo. Kao što se onaj tko želi postati dobar sportaš, umjetnik ili glazbenik, trudi vježbanjem to i biti, na isti se način uči i voljeti jer – ljubav traži zauzetost cijele osobe i potpuno, bezrezervno predanje.

Netko će možda reći kako je zaljubljenost temelj ljubavi, te da ne postoji ljubav između dvoje ljudi ako nema ili kada nestane zaljubljenost. Drugi će opet reći kako ljubav može postojati iako je zaljubljenost možda izgubila svoj utjecaj ili je nestao njezin prvotni žar. Tko je onda u pravu? U svome djelu Najprije čovjek Ivan Golub daje definiciju zaljubljenosti spominjući kako je zaljubljenost stanje ushita, osjećaj jedinstva sa svijetom, osjećaj unutarnjega mira, osjećaj sklada što je nastao od susreta s ljubljenom osobom. Zaljubljeni ljudi svijetle nekim izvanjskim sjajem, uglavnom su nasmijani, te svakodnevni problemi i iznenadne situacije, teški događaji kao da ne mogu poremetiti njihovo stanje. „Svi ljube onoga koji ljubi i onaj koji je zaljubljen ljubi sve”, reče Storr Solitudine.

Josipova ljubav

Ljudi uglavnom vjeruju da ukoliko stupe u brak s pravom osobom, mogu očekivati stalno stanje zaljubljenosti. Međutim, ode li zaljubljenost, onda smatraju kako to nije bila prava osoba za njih pa onda gledaju u koju sljedeću su se možda zaljubili. Ipak, učinimo li zaljubljenost osnovom našega života i budemo se ponašali u skladu s emocijama, naš bi život, kao i život nekih hollywoodskih zvijezda, mogao biti ispunjen brakovima i rastavama, u konačnici tragedijom. Ljubav je daleko iznad zaljubljenosti te bi trebala ostati – ona je ono tiho razumijevanje i prihvaćanje tuđih nedostataka. Ljubav je stvarnost koja daje snagu i svjesni smo prisustva voljene osobe čak i onda kada nije fizički prisutna jer velike udaljenosti ne razdvajaju. To je ono ključno povjerenje kada, bez obzira što možda nije uz vas, znate da voljenu osobu možete mirno čekati.

Međutim, u zaljubljenosti nema povjerenja. Kada je osoba u koju ste zaljubljeni daleko od vas, pitate se vara li vas. Štoviše, dolazite u iskušenje da to provjerite. Zaljubljenost vas može dovesti u situaciju da učinite stvari zbog kojih ćete kasnije zažaliti, ali ljubav neće nikada jer je ona uzvišena i tjera vas da razmišljate drugačije.

U modernome svijetu u kojemu živimo vrlo lako upadamo u zamku traženja savršenstva u budućem mužu ili supruzi. S jedne je strane to normalno jer je želju za savršenstvom u naše duše usadio sam Bog. U tom je duhu i sv. Augustin rekao: „Za sebe si nas, Gospodine, stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi.” Ali taj unutarnji nemir vrlo često pokušavamo zadovoljiti ovozemaljskim stvorenjima.

Sveti Josip se smatra drugim najvećim svecem iako je bio nesavršen, grešnik kao i svi mi. S tim u vezi Tim Scheidler navodi četiri osobine svetoga Josipa kojima bi muškarci trebali težiti. To su – poniznost, čednost, ljubav prema radu i tišina. Zamislite čovjeka koji umire sebi i izgovara Bogu „da” u jeku otkrića da je Marija trudna. Zamislite kako je bilo teško povjerovati u nešto takvo – da Bog ima spreman put za Josipa – i da tim putem treba hodati. Ali ponizio se, prekrižio ponos i izabrao povjerenje u Ljubav – u Boga. A plodovi Josipova izbora su nam poznati. Zasigurno je i njemu bilo teško odreći se seksualne intimnosti sa svojom ženom Marijom, ali pobijedila je ljubav kada je prihvatio njezinu potpunu posvećenost Bogu.

Sveti je Josip bio pošten čovjek, predano obavljao posao stolara, zarađivao za život i brinuo se za svoju obitelj, a u tišini je osluškivao, razmišljao i odlučivao. A što se događa danas? Gdje i kada danas možemo pronaći tišinu kada je svuda oko nas buka sadržaja, fotografija koje nas zasljepljuju, pametni telefon obavještavaju, Facebook beskrajno servira novosti. Vrijeme je ovo kada očajnički trebamo tišinu. No, opet pitanje – gdje, kada, kako?

Josip je uzor muškarcima kako razviti one četiri osobine – poniznost, čednost, ljubav prema radu i tišinu – za bolji predbračni, bračni i obiteljski život. Jednako je tako Marija uzor svim ženama na putu prethodno rečenoga traženja. U tom duhu je, uz ovogodišnje Valentinovo, zgodno završiti riječima i porukom Tima Scheidlera: „Muškarci, prestanite tražiti Marije i počnite se ponašati kao Josip, a vi žene učinite obrnuto.”