Objavljeno:
03. 11. 2022. 12:00
Ana Papić

Zagonetke su mikrostrukturni književni oblici kojima se metaforično zagoneta o pojavama, događajima, predmetima itd. Sastoje se od pitanja (zagonetljaja) i odgovora (odgonetljaja). Njima se provjeravala intelektualna zrelost mladeži, ali su bile i razonoda na sijelima, za vrijeme odmora, putovanja. U prošlosti su imale i inicijacijsku ulogu. U upitnom dijelu postoji uspostavljen red te u pitanju nijedna riječ ne smije biti riječ iz odgovora.

U usmenoj književnosti prisutne su od najstarijih civilizacija do danas. No, još nisu dovoljno istražene. Nema mnogo tiskanih knjiga narodnih zagonetki. Nekoliko ih navodi Petar Hektorović u Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568.). Djelo Zganke za vrime skratiti Frana Krste Frankopana nastalo je na temelju narodnih zagonetki. Emerik Pavić u Kalendaru (18. st.) tiska zagonetke, a fra Ivan Franjo Jukić je u Bosanskom prijatelju objavio 329 zagonetki. Marijan Vuković objavio je Zbirku zagonetaka (1890.), dok je u knjizi Poslovice, zagonetke i govornički oblici (1996.) Josip Kekez objavio 442 zagonetke (Dragić 2008: 536).

            Zagonetanje je s vremenom postala zanimljiva društvena zabava, duhovito natjecanje u oštroumnosti i dosjetljivosti. Zagonetke su prisutne i u našoj tradiciji te su slične u svim krajevima BiH. Uglavnom počinju upitom Što mi je to i to?. I danas ih se kazivači prisjećaju. (U nastavku je nekoliko zagonetki prema Vl. rkp., a odgovori na njih kriju se na kraju teksta).

Što mi je to i to?

  1. Crno sjeme, bijelo polje.
  2. Babine sise o plotu vise.
  3. 'Tica žuna gvozdenoga kljuna, drvenoga repa sve polje počepa.
  4. Crveno mače u goru zamače i ulovi brza zeca.
  5. Dva brata iza brda glede, nikad jedan drugog ne vide.
  6. Crveno, maleno, u curicu zabodeno.
  7. Bez kore uđe, s korom izađe.
  8. Puna kuća đaka, a ne znam im za vrata.
  9. O klinu visi, o zlu misli.
  10. Nasrid polja lonac vrije, a pod njime vatre nije.
  11. Sikatići siku, vukatići vuku, 'arambaše privlače.
  12. Ja sam tanak, ja sam lip, dok putujem imam rep. Što putujem dalje, moga repa manje. Izgubim ga putujući i bez repa dođem kući.
  13. Naprid ide, nazad gleda.
  14. Gamižica gamiže, košuljicu nadiže. Ja je 'oću na niže, ona 'oće na više.
  15. Bila njiva, crno sime, mudra glava koja sije.
  16. Uđe golo u runjavo.
  17. Buče, riče, vode ne pije.
  18. Vrištalica vrišti na bukovoj lisci. Da joj dođe trista, ne bi mogli ništa bez jednoga višta.
  19. Čet'ri oka, čet'ri boka, četerest nokata.
  20. Tri rupe – na jednu uđeš, a na dvi izađeš i kad misliš da si izaš'o, tek si uš'o.
  21. Pun dolac zelenih obojaka.
  22. Crn kao kovač, ore kao orač, a nije ni kovač ni orač.
  23. Šešir ima, a glave nema.

Brzalice karakterizira automatsko pisanje; igra riječi i zanimljiva tvorba neobičnih riječi uglavnom komičnoga karaktera. One očituju bogatstvo našega jezičnoga izraza. Nastaju slaganjem riječi u izraze komplicirane za izgovor. Njima se provjeravalo govorničke sposobnosti, ali i željelo izazvati komičan dojam jer bi često govornik brzo izgovarajući zadani izraz pogriješio te izgovorio neku bezobraznu riječ. I danas su zanimljiva zabava, pogotovo mlađim naraštajima koji se natječu lomeći jezik kako bi ih što brže izgovorili.

Moja nana oštri zuba, oštra krušca korice.

Dva mačka gredom gredelje, jedan kudrast, drugi macokudrast. Pis kudrasti, mac macokudrasti.

Šupljo klupko  šupljoklupko.

Ja priđe priko prikača.

Petar Petru pleo petlju. Dok je petlju raspetljao, sav se u nju zapetljao.

Petar Petru plete petlju; ne pleti Petre Petru petlju.

Jedna para pi-para, dvi pare pi-pare, tri pare pi-pare (itd. tko će duže).

Prst u pitu, prst u tikvu, prst pa poliži.

Metni bradvu svr' bradve.

Kuruz uz pušku, kuruz niz pušku.

Ide pop po zidu, drži prst na pismu, ni popa na zidu, ni prsta na pismu.

Prođe pop kroz prokop i pronese crn trnokop.

Provri lonac kroz poklopac.

Jarebica se razrajebila, razrajebila se, razrajebutala se.

Raskiseliše li ti se opanci? (Vl. rkp.)

I zagonetke i brzalice imaju zajedničku crtu: njihov se izraz iscrpljuje u jednoj ritmički dotjeranoj rečenici. Narodne zagonetke pokazuju svoju posebnost u izrazu koji izgrađuju zamjenom slika i predodžbi na temelju usporedbi po sličnosti, oprečnosti, proturječnosti, a odnosi su među njima rezultat dubljega poniranja u stvari i zbivanja. Dokaz su stvaralačke moći pojedinca jer nije uvijek bilo jednostavno otkriti dublje veze među stvarima i pojavama. Brzalice i zagonetke svjedoče o narodnim stvaraocima kao odličnim poznavateljima književnoga jezika jer je trebalo pronaći sva izražajna sredstva kako bi se u jednoj rečenici moglo na metaforičan način oblikovati neku pojavu, stvar, događaj te ju kao takvu približiti slušatelju koji će ju dalje prenositi.


Rješenja zagonetki:

1.         knjiga

2.         tikve

3.         kosa

4.         puščano zrno

5.         oči

6.         naušnice

7.         kruh

8.         šipak

9.         puška

10.       mravinjak

11.       zubi i jezik

12.       igla i konac

13.       sjena

14.       verenika (mlijeko) kad se kuha

15.       pisanje pisma

16.       rukavica

17.       bronza (zvono koje se vješa govedu)

18.       malo dijete kad plače – samo ga majka može umiriti

19.       trudnica

20.       hlače

21.       kupus

22.       krtica

23.       gljiva

 

Izvor:
Svjetlo riječi